Prošla je kroz moje pjesme strasno
i u svakoj ostavila trag
shvatio sam, al' je bilo kasno
da joj nisam drag
Godine su ostale za nama
cvijetna polja, mladosti i sve
ostao sam sam, ostao sam sam
jer nikad vise vratiti se neće, nikad vise
Ref.
Nije htjela, nije htijela
moje pjesme, moju ljubav, moja djela
nije htjela ruke moje
svoju ljubav, nije dala srce svoje
nije htjela
Svaka njena riječ još uvijek boli
iako već dugo nije tu
srce jos ne prestaje da voli
da voli nju
Nije lako naći prave riječi
ove noći kad se dijeli sve
ostao sam sam, ostao sam sam
jer nikad više vratiti se neće, nikad više
Nedavno sam se vratila na jedno mjesto, onako potpuno tijelom i duhom..mislim bila sam tamo puno puta, ali nisam ništa osjećala...Sada, samo se sjećam, to se nikada vratiti neće. Prije tamo sam bila sretna, ne s tobom. Sama. Bilo je to davno prije tebe, ti me i onako ne činiš sretnom..Ali promjenilo se, zapravo sve je ostalo isto, sve stoji na starom mjestu, vrijeme kao da nije prošlo tim stazama, sada sam ja ta koja se promjenila. Dolazim s drugim željama, snovima, osjećajima, dolazim ranjena, tužna. Ne osjećam više čar tog mjesta, ni tu nisam sigurna, zaštićena jer ne mogu, ma bilo gdje otišla, ne mogu pobjeći od sebe, od svih misli, od tebe, bilo gdje, nje važno samo da pobjegnem od tebe, ali ne mogu. Ti si u meni i nosim te svagdje gdje god da odem, zato mi se ovo mjesto čini tako malim, jer dolazim s tobom, samo ti to ne znaš ili sam ja odrasla...jer nestala je ona čarolija...Nestao je moj dječji svijet, nestala je moja bezbrižnost, bit će da sam ja ipak odrasla...
Post je objavljen 08.08.2007. u 12:36 sati.