Nježno zavijajući hum jucerasnje tuge
prekriva nebo isprazno,
bjeziis od mene u neshvacenost
predaleko u svjetlo
ostavljajuci me u mraku
osljepljujem
jednom prekrasni hum
povjetarca jutarnjeg
pretvara se u hrapavi zvuk
razarajuce bure
slike uma slamaju se
pod zaboravnosti
opsjedajucoj
tvoje usne odvajaju se od mojih
bez pozdrava
odlazis bez povratka
u nocnoj mori ostajem
bosonog, stajaci u bljuzgi
jecajuci, jecajuci
daleko izvan tvojih ociju
ne vidis me vise
daleko od tvog sluha
necujes me vise
slijepac napokon odlazi
u tisinu...
Shot at 2007-08-06
ruke su mi umorne
grce se od napora nicega
na koljena padam
gledajuci lice beznadja
u ogledalu napuknutom
godine nesretne su prosle
jedna za drugom uvenule su
nicija ruka mi ne dolazi,
kao i uvijek,
sam u svojoj glavi
trunem,
iznutra
gasim se,
bezosjecajno
umirem,
u lokvi svoje pišaline
ponizeno moje truplo
bjednim crvima uzitak postaje...
Post je objavljen 05.08.2007. u 19:22 sati.