Marketing
post o domagoju...
nisam dugo pisala posstove....jer jednostavno nemam snage
ni volje,...a sada pišem post posvećen domagoju...
sva sam u komi...vjerojatno ću dok budem sad pisala
napraviti cijelu lokvu ali ..dužna sam mu ovo.
domagoj,bio mi je najbolji prijatelj....
prijatelj...kojeg sam stvarno voljela...
bio je izuzetan dečko...prijetelj..plesać i učenik...
sjetim se...kad sam mu se svaki odmor viješala po leđima...
i on meni također....stalno sam ga gnjavila..
al i on mene isto...vješao mi se po leđima...
voljela sam ga jako...i još ga volim...
cure su me stalno pitale jer se ja zanimam za njega,,,
zato što sam se stalno viješala po njemu....
ali jednostavno to sam voljela samo njemu radit...
i on je mene stano gnjavio i govorio sad vidiš kako je meni...
onaj njegov osmijeh...
zauvijek ču pamtiti jer to je nezaboravno ,,..
onaj osmijeh koji je uvijek nosio...sa sobom...
zelene oći...nježno lice...ja sam uvijek govorila...
da mu je lice kao bebina guza ;)...
no to lice više neću vidjeti ...
taj osmijeh isto nikada...
nedostajat će mi....
kako ću ja kada dođem u školu...
kada vidim ono prazno mijesto...i stolicom
s njegovim potpisom...
bio je dobio svijedođbu...prošao je s pohvalnicom
išao se pohvalit mami za uspijeh...
dok je prelazio onu prokletu zebru!!!
poginuo je na rolama...
život mu je oduzeo idiot!!!proklet bio...dabogda dobio doživotan zatvor...
domagoj je poginuo sa svijedodžbom u ruci...i osmijehom na licu...
uvijek se pitam zašto baš on.....whyyy??????????''
zašto je bog uzeo njega..koji je svima al svima bio dobar...
drag...ajme ...zašto''??
danas sam pogledala komeentare na svm blogu..
ono kad sam bila u depri...
kad me tješio u komentarima....vidite vi šta je prijatelj????
ajme...kad se sjetim maturalca....
prvi dan....kad je došao pa smo se zagrlili....
skočila sam na njega od sreće....
skoro smo pali...i kad smo pričali...
i kad se sjetim one ''igre''
domagoj...hodnika....sjećaš li se....
ja da...one nezgode koje ču ZAUVIJEK pamtiti...
voljela sam da mi domagoj sijedi u krilu..
u školi jedno vrijeme pod odmorom mi je stalno sijedio
ponekad i ja njemu...
sijedili smo mi zajedno jedno vrijeme..u 7 razredu...
zašto si otišao tako mlad????nevin.....
pogledajte kako je bio lijep..sladak...
i ovdije kod zebre...di je fleka..još danas..
vidite njeg
ovu kapu na zebri???omiljenu koju je stalno nosio...
slika sa plesa...
jučer sam bila na njegovom grobu...
vijerujte mi nisam mogla pogledat onaj natpis...
na križu...kad sam vidjela....počele su mi suze teči...
da barem možemo vratiti domagoja...
ali ne možemo...
život je okrutan...jakooo....
doamgoj počivaj u miru!!
R.I.P
nećemo te nikada zaboraviti...
volim teeee...
domagojev blog....
domagoj
zauvijek ćemo te voljeti i pamtiti....
Post je objavljen 04.08.2007. u 12:08 sati.