trnci prolaze vratom
horror se penje kicmom
mali mozak prignjecen
pjescanim satom
bez pjeska
ravnotezu gubim
s uzeta padam
mreze nema
samo tlo hladno,
grubo, suho, mrtvo
komadici mesa
po drvenom podu razbacani
prekrasno zavijanje
sazvakanih osjecaja
progutane sjene
razbijena casa
izljev jada nagriza
kožu vrtoglavice snova
aplauz krvi
izopacene publike
grob sirom otvoren,
tisina sad...
Post je objavljen 04.08.2007. u 11:37 sati.