-Molim? O čemu ti pričaš, Maggie?-upitala sam zbunjena.
-Pa o njemu!-reče Maggie kao da je to nešto što bih ja svakako trebala znati.
-A tko je taj on?-uzviknula sam sad već pomalo bijesna.
-Daniel!-vrisne Maggie. Stajala sam, taj jedan tren, potpuno zbunjena, gledajući u Maggie.
-Molim? Daniel me vara? Daniel ima drugu?
-Daniel ima drugu?-ponovi Maggie za mnom zbunjena.-Pa odakle ti to?
Stvarno mi je došlo da joj zviznem šamar.
-Maggie!-vrisnula sam.-Rekla si da me Daniel vara, tko je ta osoba s kojom me on vara?!
-Paa… tehnički gledano, Am, to nije osoba.
-Nego što? Životinja?
-Pa više-manje.
-O, pobogu, Maggie, hoćeš li mi već jednom objasniti o čemu je riječ?
Sjela sam na krevet, potpuno iscrpljena. Razgovor s Maggie iscrpi čovjeka kao da je tri dana kopao krumpir. Nije da sam ja ikad kopala krumpir, ali pretpostavljam da to i nije baš lagan posao.
-U redu, u redu, Am. Ne vara te Daniel s nekom curom ako si to mislila.
Odahnula sam.
-Nego s kim?
-Sa Salazarom.
-Molim?-zinula sam. -Daniel me vara sa zmijom?
-Pa ne baš. Ne ljubakaju se kao ti i on.-nacerila se, a zatim nastavila ozbiljna.-On nešto muti s njom. Ta zmija nije normalna, Am. Nije kao obična životinja. Ti to ne razumiješ. Ali, Amanda, ja sam parsel-ust, baš kao i Daniel. To je dar mog oca. Ja mogu govoriti sa zmijama. I ta zmija nije normalna. Nešto je čudno u vezi s njom. Ne želi govoriti sa mnom, čak i zatvara svoje misli preda mnom. Zmije to ne mogu činiti. Nije to u životinjskoj naravi. Nešto je čudno u vezi te zmije, a Daniel ti ju je poklonio. I čujem kako razgovara s njom, kako ju potiče, kako se dogovaraju o tebi. Zatim ju šalje nekud, i skroz je s njim. I jesi li primijetila, Amanda, da ta zmija često izbiva?! Ona uopće nije u dvorcu, ode nekud. Daniel ju potiče na to. Amanda, možda Daniel i nije zapravo zaljubljen u tebe, možda on samo snuje nešto protiv tebe. Skupa s tom zmijom.
-Ma daj, Maggie!-odmahnula sam rukom. Već mi je laknulo što Daniel nema drugu.-Umišljaš!
-Amanda, nemoj biti tako glupa! Ja sam Voldemortova kći i prema tome imam moći…
-Maggie, hoćeš li prekinuti već jednom s tom svojom, kako li ju ono zoveš, Slytherinskom krvi?! Ja čak ni ne znam tko je taj Slytherin! I ja sam kći Lujize Brown, pa se ne ponosim time. Prestani se razmetati tim svojim moćima!-planula sam. Nisam to doista mislila, ali bujica poteče.-Zašto bi Daniel išta snovao protiv mene? I što on uopće može imati protiv mene?
-Možda ima neke veze s Lujizom, ili Simone Goldberg!
-Oh, da, naravno. Možda je Simonin doušnik! Tko je sad glup?! Ponašaš se kao gospođa Webbery. Ubojica je na slobodi!
-Amanda, ja sam te samo upozorila. Pripazi se Daniela, AnGuBo ga nije samo tako stavio u Andoru, Daniel sigurno ima neke čudne moći koje nije spominjao pred tobom, parselski je jedna od tih njegovih moći. A i sama znaš koliko možemo vjerovati nekom Andorcu.
-Ma je li?! Taj Andorac je slučajno moj dečko! I otkad si ti sad najednom postala tako pametna?
-O, začepi, molim te, Amanda! Nisam ja baš tako glupa kao što ti misliš!
-Nisam ja ni rekla da si glupa!
-Upozorila sam te. Čini što te volja. Naivnost je oduvijek bila tvoja loša strana.
I zatim je izašla iz spavaonice zalupivši vratima. A ja sam ostala stajati, zbunjena svime što mi je rekla.
Uz sve satove, zadaće, metlobojske treninge i poduke plesa koje sam predavala Maggie ostalo mi je jako malo vremena da se posvetim Danielu (u svakom pogledu, pa čak i onom u vezi sa Salazarom).
Već se približavao mjesec studeni i prva metlobojska utakmica. Igrali smo protiv Guilfoylea. Alba je veoma oštro trenirao ekipu jer je želio ovaj put rasturiti Guilfoyle. Bio je potpuno uvjeren u pobjedu upravo zato jer više Dante nije u Guilfoyleu već u Andori i jer Guilfoyle ima novog tragača, Deana. Utakmica se trebala održati točno na Noć vještica. Tad nismo imali nastave, ali čini se da je nebo baš tog dana odlučilo spustiti na naše glave sve mokro i hladno. Vjetar je puhao silovito, vitlao kosu, odnosio kišobrane i parao pelerine, a kiša je padala kao da nikad pala nije. No, naravno, metlobojska utakmica se morala održati.
-Hajde, Amanda, razveseli se. Pojedi nešto.-rekla je Maya nudeći me tanjurom na kojem se nalazilo nekoliko krišaka sira.
-A kako, molim te, da se razveselim? Vidiš ti ono vrijeme vani? I ja ću po tom vremenu morati sjedit na metli.
-I ja skupa s tobom.-reče Isabell raspoložena jednako dobro koliko i ja sama.
Keera i Luna, a i Maggie i Fanny skupa s njima, već su pravile velike transparente za tekmu, a nekako sam bila sigurna da transparenti neće izdržati do kraja tekme što zbog vjetra a što zbog kiše.
-Sretno danas.-rekao mi je Daniel cmoknuvši me u obraz. Čak me ni to nije razveselilo.
Silver me potapšao po ramenu, a Anith i Diana su mi rekle da će sve biti u redu.
-Aha.-promrmljala sam.-Ako ne slomim ruku po ovakvom vremenu.
Sve u svemu, vidjela sam ja i boljih tekma od ove. Vrijeme je bilo užasno. Kiša se lijevala po meni i udarala me kao čekić. Čim sam stupila na teren bilo mi je kao da sam stala pod leden tuš. A kad sam uzjahala metlu sa mene se voda cijedila kao da sam se baš sad okupala. Zabila sam tek nekoliko pogodaka, ali Alba je, napokon, uspio uhvatiti zvrčku pa smo pobijedili. S ne baš velikom prednošću.
-Čestitam!-rekla mi je Anna Rackwish nakon utakmice.
-Vidiš da je sve ipak prošlo dobro.-zagrlila me Fanny.
Guilfoyleci su se pokupili s terena mokri, spuštene glave. Vidjela sam Ash, Haley i Eniku kako trče prema njihovom društvenom, a Kiny i Serena su polagano odšetale nasmiješivši se i mahnuvši nam.
-Bit će slavlje u društvenom!-vikne mi Lara.
-Oh, hvala ti Bože! Napokon ćemo piti!-uzvikne Anna Karkaroff.
Osvrnula sam se. Nigdje nisam vidjela Daniela. Andorci su se polagano povlačili.
-Vidiš da ga nema!-sikne na moje uho Maggie.-Nisam li ti rekla? A ako se pitaš gdje ti je zmija, ni nje nema.
Pogledala sam ju. Spustila sam glavu, neprimjetno obrisala jednu kapljicu vode s mog lica. Možda je to bila i suza?!
Jutro sam dočekala mamurna od previše pića koje smo popili na slavlju. Većine toga se ne sjećam, kao ni večere u Blagovaonici. Sjećam se samo nekoliko cura, u koje svakako ubrajam Mayu, Ledu i Anith, koje su plesale po stolovima. Ja sam pila… I pila… Htjela sam zaboraviti sve. Ali zašto mi on to čini? Nisam mogla zaboraviti. Podsjećala me na sve Maggie. Koja je sjedila pokraj mene. Pila. I šutjela.
-Vidjeli su je.-reče mi Melissa šaptom za doručkom.-Tu, blizu Rosewhitea.
-Kako je uspjela doći ovamo?-upita Silver.
Mel slegne ramenima. Nisam razumjela o čemu govore.
-Tko to?-upitala sam. Oni me pogledaju kao da sam pala s Marsa.
-Simone Goldberg.-rekoše u isti glas.
Pogled mi je instinktivno pao na Daniela. Jesi li ti kriv za sve to?
p.s. Ok, ovo mi je stvarno čudno. Kad sam popravila internet, nekoliko dana prije toga sam se pripremala da kad dođem ovamo na blog ću morati reći da prekidam pisanje pa makar imala 1000 komentara. I onda sam sjela za komp, upisala stranicu bloga i... skoro se rasplakala od muke. Pa eto nisam odustala. Ponovno sam tu. Ali mislim da je to samo ovaj mjesec. Jer kad počne škola neću imati vremena za pisanje. Ali mislim ZBILJA neću imati. Tako da... Hvala vam svima puno, puno, puno!!!Jako vas volim... Ma vraga, OBOŽAVAM vas!!!
Post je objavljen 31.07.2007. u 20:47 sati.