Već danima šečem sa onom poluvilenjakinjom i primječujem neke promjene na njoj, možda je to zbog promjene okline, ne znam.. stvarno ne znam... jučer mi je došla u poluprozirnoj bijeloj spavaćici i nastrano mi namignula zatim je legla i koprcala se po vreći za spavanje, jadna nije se mogla zavuć unutra pa sam ustao i pokrio ju. Dobacila mi je uvređen pogled i okrenula se na drugu stranu dopustivši da joj plahta sklizne s pozadine. Prokletstvo bilo ju je užitak gledati... udario sam glavom u drvo pod kojim sam sj4edio an te misli i otišao radit sklekove u oklopu, to me uvijek razbistri... šta je ovo, oklop cvili.. sa olakšanjem sam utvrdio da je to cviljenje onog malog psića koji nas prati već danima... pitam se otkud je on došao... A i ona poluvilenjakinja ga se uporno pokušava riješiti.. prišao mi je i poliznuo me po nosu.. ljusnuo sam na tlo , ljut na psića, no dok me pogledao onim svojim velikim očima nisam se mogao ljutit na njega pa sam ga povukao u krilo i češkao iza uha... činilo se da mu paše...
okrenuo sam ga na trbuh... i češkao po trbuhu..iapravljam se činilo se da joj paše... očito se radilo o kujici...
Letimično sam primjetio kako ona poluvilenjakinja zlobno promatra psića... mislim stvarno kako može mrzit nešto tako malo slatkog.. iz naprtnjače sam izvadio komad sušenog mesa i nahranio ga, mali ..khm mala je odmah to smazala... a onda se sklupčala u mom krilu i zaspala nakon što mi je dala tretman tužnog gledanja... agh, ni sljedeći dan nije bio puno bolji... kako su dani prolazili ona "žena" koju više uopće nisam prepoznavao nastavila se durit, dok ju jedne večeri nisam uhvatio i povukao u stranu da razgovaramo... prošlo je bolje nego sam mislio, suze su počele kapat iz njenih očiju i pustila je haljinu da padne.. nije imala ništa na sebi, prokletstvo što je toj ženi prehladit će se...
.. no očito joj niej smetalo te se privinula i približila usne blago ih rastvarajući, da bi u sljedećem trenutku vrisnula i odskočila... onaj mali psić ju je ugrizao za guzu..ugh to mora da boli... i zatim tužno promatrao njenu krvavu guzu...
Što je tom psu... no dobro, prebacio sam ženu preko koljena i položio ruke na njenu čvrstu, meku pozadinu... khm... uskoro sam osjetio poznato peckanje i energiju kako struji dlanovima te koža zacijeli i rane se povuku, na trenutak njene oči gledale su kao nekad, no to odmah nestane i ona se počen ponovo migoljit sa onim izrazom lica i onim čudnim pogledom... bacio sam juna tlo i otišao radit sklekove, ako ovo nastavi bit ću najsnažniji vitez u kraljevstvu pomislio sam mrko...
Post je objavljen 27.07.2007. u 18:51 sati.