Pregled posta

Intervju sa Stalloneom (O novom Rocky filmu)

Zašto je svaki film o Rockyju toliko dobro primljen kod publike?

- "Rocky" je progorio svoj put do svjesti svih gledatelja. On se kao lik identificirao s običnim ljudima. Kad sam htjeo da radim prvog "Rockyja", svi su se protivili. Kad god sam radio neki film sa srcem, a ljudi su bili protiv njega, ispalo je dobro. Isto važi i za "Rockyja" i za prvi dio "Ramba". To je, inače, najbolji akcijski film koji sam ikad snimo. Pružio sam publici upravo ono što su očekivali.

Koliko ste povezani s Rockyjevim likom?

- Koliko god čudno zvučalo, vrlo smo povezani. Sva pitanja koja sam sebi postavljao tokom života postavio sam kao Rockijeve životne probleme. Sva pitanja koja su me mučila u životu postavio sam Rockiju, a on mi je onako tvrd, ali djetinjast dao mnoge odgovore. A, kad se Rocky kao takav bavi ozbiljnim životnim temama, to daje i određen komični prizvuk. Način na koji govori, na koji se kreće i njegova stalna napetost. Rocky u trećem djelu ne želi da se bori, jer ima strah da ne ostavi obitelj. Kako je on savladao svoje strahove kroz filmove, tako sam i ja kroz život.

Kako se Rocky u ovom filmu bori s tugom. Sad ste od njega napravili udovca?

Evo Rockyjeve replike iz novog filma koja daje odgovor: ”Što si stariji, to više stvari moraš da ostaviš iza sebe, u sjećanju!" Roditelji nas na vrijeme ne upozoravaju na stvari koje nas čekaju u životu, a naročito na gubljenje dragih ljudi. Te gubitke Rocky pokušava da savlada u novom filmu.

Koliko veze ima Rockyjev lik s vašim sadašnjim životom?

Dobro se osjećam kao Sylvester Stallone, ja nisam Rocky, ali tu ima dosta metafora. Borio sam se za ovaj film, kao u ringu, Rocky se vraća u ring da se bori. Nije mu više bitno da li će da pobjedi ili da izgubi, najbitnije je što je rješio ponovo da se bori.

Kako su izgledali treninzi za ovaj film, vi i niste baš više u godinama pogodnim za bokserske treninge?

Potpuno ste u pravu, bilo mi je ekstremno teško. Treninzi su bili teški sami po sebi, za čovjeka mnogo mlađeg od mene. Osjećao sam se kao zahrđali robot, minut prije nego što će da dobije preko potrebnu kantu sa uljem. Trenirao sam svako jutro, Antonio Tarver koji igra suparnika u filmu i koji je profi bokser povrijedio je ruku sparingajući sa mnom, a meni je slomio stopalo. Nije šala! Poslije tog meča izgledali smo kao dvije mumije. Neke smo scene snimali usporeno, zato što su nas povrede mnogo boljele, a snimanje nije moglo da čeka. Poslije smo u montaži ubrzavali. Scenu konačne borbe snimali smo pred 9.000 ljudi u Las Vegasu. Antonio je svjetski šampion i ja stojim s njim u ringu! Rekao sam mu da bi tokom scene više trebalo da se jurimo, nego da se udaramo, ali ako treba, nek me pošteno raspali kako bi scena ispala što bolje. Iako su rukavice na snimanju imale ekstramaterijal, koji treba da ublaži bol, tri puta me je tako puk'o da sam vidio sve zvjezde. Kad sam bio mlađi, to mi nije smetalo, samo bih ustao i rekao: “Ma, daj, je l' to najjače što možeš”, ali sad sam padao u nesvjest. Drugi nokdaun u filmu, kad ne mogu da ustanem je pravi, čisto da znate. Gledajte film usporeno i vidit će te da je svaki udarac pravi, garantiram vam!

Iz bokserskog ugla, filmovi o Rockyju izgledaju perfektno. Da je zaista postojao, s kim bi Rocky mogao da se nađe u ringu?

U Filadelfiji (Rockyjev rodni grad po filmu) je ta linija između realnosti i fikcije zaista pređena. Ljudima se čini kao da je postojao. Nisam siguran da bih ikad mogao da stavim Rockyja u kategorije s Frejzerom ili Tajsonom, ne znam kako da ih poredim, mada mislim da je Rocky najsličniji Frejzeru. Taj čovijek nije bio samo borac, već je postavljao i neke standarde i ljudi su osjećali njegov utjecaj. Danas ima toliko boksera i toliko kategorija i asocijacija, da se čovjek pogubi dok pohvata tko je tko. To je uništilo sport. Rocky koga sam napravio je neko kome je odlučnost važnija od pobjede. Čak i ako izgubi u ringu sa ovoliko godina, to je skroz cool, bar je pokušao.



Da li ste s Rockyjevim likom izvukli sve što ste htjeli na svjetlost dana?

Rocky se kao lik, probija iz mene već nekoliko desetljeća, a posljednjih desetak godina mi je bilo zaista loše, jer sam želio novi film o Rockyju. Zvjer je rasla u meni, a ja nisam mogao da je oslobodim. S ovim filmom dotaknuo sam toliko mnogo tema i napravio sam priču s kojom ljudi mogu da se povežu. Kad Rocky kaže: "Yo, Adrian, we did it", on, u stvari, govori u ime cijele ekipe filma. On govori moje reči, da sam uspjeo da dam svoj maksimum u filmskom svijetu.

U ovom djelu sahranili ste Adrian, Rockyjevu suprugu. Da li je to od starta bila ideja, ili ste se prilagođavali situaciji?

Da budem iskren, nisam od početka pisao scenario bez Adrian, ali, jednostavno, nije išlo. Što se radnje tiče, iskoristio sam primjer Džordža Formana koji je imao centar za treniranje mladih i koji je bankrotirao. Išao je od banke do banke po zajam, ali nitko nije želio da mu pomogne i onda je rješio da se kao matori vrati u ring u manjim klubovima i da zaradi novac za centar. Isto to radi i Rocky. Poslije nekoliko borbi shvatio je da može da se vrati u pravi ring, na profi scenu. Rocky u filmu postaje roba koju ljudi kao Don King mogu dobro da prodaju, a lik kao Adrian bi ga usporavao u filmu sa svojim “ne radi to Rocky” savjetima, koji su malo dosadili publici. Morao sam nekako da je izbacim iz scenarija. Prvi filmovi o Rockyju su govorili o samoći, zbunjenosti, samosvjesti i na kraju svakog od njih se pojavi Adrian kao razlog zbog koga Rocky sve to radi. Morao sam da je iščupam iz njegovog srca, bukvalno da je ubijem, da bi Rockyju dao motiv da se bori za nešto drugo, za klince s kojima trenira. Zvao sam Taliu (žena koja glumi Adrian), rekao sam joj da je scenario gotov, a ona pita: “Koja je moja uloga?” Ja joj kažem da joj se pojavljuje ime na grobu iznad koga sam ja. Ona je rekla da je to OK i da razumije razloge. Talia je superinteligentna osoba, zato sam sa njom i snimao tolike filmove.

Šta je sa Polijem, Adrijaninim bratom? Ima li ga u filmu?

Naravno, on je lik bez koga nema Rockyja. On je poslje Adrian, Rockijev najveći fan. Ljudi pa on je Poli, onoliko koliko sam ja Rocky ili Rambo! Dao sam mu dosta prostora u ovom filmu, a biti će ga još više u scenama na DVD-u.

Koliko ste imali straha ili sumnje u Rockyjev lik, od prvog dana do danas?

Još dok sam radio prvog Rockyja, bio sam uplašen. Moja tadašnja žena mi je govorila da ću se obrukati, da nikoga ne zanima film o propalom bokseru i slične stvari. Svaki film o Rockyju koji sam radio budio je u meni strah od neuspjeha. Uvijek se završavalo u moju korist. Nadajmo se da će tako biti i ovog puta. Jedini način da saznaš od čega si sazdan je da se baciš na teške muke. Ja to radim od početka svoje karijere.

Da li možemo da očekujemo još vaših epizodnih uloga, kao u filmu “Cop Land”?

Nekada je važilo pravilo s kojim se slažem - poslje svake velike i glavne uloge treba da se prihvati neka manja, ali zahtjevna uloga. To ti, prije svega, ne daje šansu da poletiš previše i da budeš umišljena zvjezda. Moji planovi su da režiram film o Edgaru Alanu Pou, to je sigurno moj sljedeći film. Biću, dakle, iza kamere, a poslije toga, tko zna?

Post je objavljen 24.07.2007. u 15:35 sati.