Dragi dnevniče
Upravo sam se vratio s mora. Bilo je supernevjerovatno.
Tanja i Nevoljko su me pozvali da idem s njima. Njih dvoje su cura i dečko i nekad se ljubeju (vrlo fuj). Otišli smo u Savudriju jer, kako kaže Nevoljko, tamo imaju najbolje čevape. Dok su se oni brčkarali u moru ja sam sjedio ispod jednog drveta i u hladovini čitao novog Harrya (jer onaj film na češkom nisam skužio ni kurca). Maštao sam o tome kako ću i ja jednog dana nositi haljinu i kovitlati štapićem po zraku. Tada mi je prišla jedna starija djevojka i rekla mi da imam "Mnogo lepo telo". Imala je dugu plavu kosu koja se u valovima spuštala niz njeno srcoliko lice dok su joj ramena bila ukrašena raznim tetovažama. Zove se Svetlana.
Nisam mogao da ne primjetim veliku krznenu kapu na njenoj glavi pa sam pomislio da je ona iz Rusije.
"Šta će ti ta kapa? Jel to šubara?" - upitah ja znatiželjno.
"To nije obična kapa, to je šajkača bre."
"Šajkača bre? Nikad čuo."
"To ti je veliki modni hit tamo od kud sam ja."
"Pariz?"
"Jok...Beograd."
"Bjelovar?" - nisam ju dobro čuo
"Beograd!" - zaderala se ona
"Beč?" - opet ju nisam čuo
"Beograd!" - zaderala se još glasnije
"Belgija?"
"Joj...da, Belgija...ja sam iz Belgije!"
"Strava! Uvijek sam želio upoznati nekog iz Francuske!"
Pričala mi je o tome kako je njen narod bio u ratu 90-ih godina i da silno mrzi ljude koje ona zove "Usttashe". Ona je bila na strani tzv. "Chetni'ka" za koje sam ja pretpostavio da su nekakav Belgijski pokret otpora. Stalno je dizala tri prsta u zrak i derala se "Živjela Srbija! Smrt Usttashama!". Valjda Srbija na Belgijskom znači "ljubav", a ja nisam htio ispasti nekulturan pa sam joj se pridružio u slavljenju ljubavi. Podigao sam tri svoja čevapa u zraka i ponosno se derao "Živjela Srbija! Živjela Srbija!". Ljudi su se okretali i gledali nas s prezirom...ljubomorna gamad. Dala mi je svoju kapu koju sam ja stavio naopačke (grb Belgije iza) jer sam prekul.
"Kako se zoveš moj mali krzneni prijatelju?"
"Zovem se Damir."
"Damir šta...?"
"Damir Pavelić."
"Kako!?!?"
"P-A-V-E-L-I-Ć!" - slovkao sam joj polako jer loše govori hrvatski.
Skočila je u more i počela plivati kao da je proganjaju ajkule. Valjda ide natrag u Belgiju. Šteta...baš mi se sviđala.
Otišao sam do marketa i kupio marker. Na svoju čistu bijelu majicu sam nacrtao 4 slova C jer sam vidio da takvu tetovažu ima Svetlana preko cijelih leđa. Krenuli smo doma.
Vozeći se po autocesti primjetio sam auto koji je na zadnjem staklu imao obješenu hrvatsku zastavu. Spustio sam prozor i gurnuo glavu kroz njega. Jednom rukom sam držao "šajkaču bre" da mi ne padne s glave (išli smo 130 km/h jer se Nevoljko negdje silno žurio), a drugu ruku sam dignuo visoko u zrak držeći podignuta tri prsta. Derao sam se iz svog grla "Živjela Srbija! Živjela Srbija!" dok su me ljudi šokirano gledali. Primitivci.
Jedva čekam sljedeći susret sa Svetlanom.
Post je objavljen 22.07.2007. u 15:18 sati.