Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/preplemeniti

Marketing

Bit che bolje...

Bit che bolje...ma bit che bolje...sutra che biti bolje...ma za koji dan...sigurno Še biti za barem mjesec dana...ma bit che,bit che....i tada prestadoh biti optimist. Wolio sam swaku iskru nade, swaki osmijeh i porugu, mislio sam "Pa nije waljda meni?" "Ne, ne moze biti meni. Pa nisam nista loshe naprawio...kako meni???ali s wremenom postanesh swijestan da swe sta se odigrawalo dok si ziwio u zabludi i preljepoj iluziji ziwota,odigrawalo se iza mojih ledja...mene se ismijawalo..mene se iskorihtawalo...i to osobe kojima wjerujesh...za koje bi swe uchinio...oni su ti koji ti unishte ziwot...bio sam wijechni optimista...wjechno sretan...neznam di je to nestalo...otkada sam takaw kakaw sam...otkada sam toliko osijechajan na sitnice...bojim se, bojim se da ne propucam...da ne poludim na sebe,,na swijet oko sebe...jebesh takaw ziwot u kojem ti fale prijatelji...u kojem nemash s kim otichi na jebeno piwo i isprichat swoje probleme..niko ne mari za njih...u shto se swe nechemo mi jadni,mali,bijedni ljudi pretworiti...wech smo sada 50% roboti jer ziwot nas je tako nauchio..mlad sam...neznam ziwjeti,disati normalno...ali wech sad shwacham sranja koja okruzuju mene i moj swijet....sad mogu rech da nema osobe na owom swijetu koju wolim a da me nije iznewjerila...nemogu woljeti nekog kome nemogu wjerowati...nekome tko che te kad se god ukaze prilika otkantati,cinkati...samo da njemu bude lakshe...
Kladim se da je moj optimizam nestao onog dana kad sam shwatio da ONA nemoze biti moja...da ne shwacha koliko patim za njom...to je bila kap koja je prelila cashu moga optimizma...od tada sam owako jadan...owako sjeban da neznam kamo bi sa sobom...razgowarao sam s njom...nije shwatila sto joj zelim rech...nije shwatila...nikada neche...molim Gospodina da mi smanji patnju u mome ziwotu..da mi olaksha put koji moram prochi...ali On je mozda prezauzet...ali ako On zeli da izdrzim owu patnju koja me prati....ako je to kushnja koju mi je On nametnuo ja sam ga spreman izdrzati...koliko najdulje mogu...dok ne puknem do kraja...dok mi ne prekipi swe sta se deshawa...nadam se da chu se promijeniti nakon puta na koji idem...da chu nakon porcijunkule biti nowi chowijek...da chu shwatiti put koji mi je Gospodin nametnuo...a do tada mogu samo ponawljati::: ne wolim je,ne wolim je...mrzim je iz dna dushe...i nadati se da chu mozda u to powjerowati...




Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 15.07.2007. u 01:01 sati.