Marketing
Glupe stvarčice, rastrgani papiri, obične olovke, lažni privjesci, obične korice i rijetke igračke čine moje bogatstvo. Bogatstvo koje naravno pripada mojoj prošlosti. Zašto se nečega ne mogu riješiti?! Zašto?? Zbog čega ne ostavim samo sjajne igračke i netaknute bilježnice i stvari koje u meni pobuđuju sjećanje na lijepe trenutke i događaje? Zašto ne mogu baciti stvari koje kad pogledam osjetim jezu i nelagodu?! Čemu skrivati i držati nešto od nekoga tko je prije puno značio, danas apsolutno ništa?!
Čuvam neke slike koje su bile od velike vrijednosti za moje tadašnje stanje i želje, sada ne znače ništa, ali ja ih ne mogu spaliti niti baciti. Je li moguće da sam se toliko vezala?! Nisam mislila da nešto može toliko utjecati na mene. Uspomene, stvarčice… Zar ne bi bilo logično da bacim jebene slike iz dnevnika od prije dvije godine koje mi danas ne znače ništa?! Čak se razbjesnim kad ih vidim. A one proklete stvari koje mi je dala ONA, ne želim ni ime spominjati koliko je žalim, tzv. nekadašnja prijateljica s kojom se danas ni ne pozdravim na ulici? Iznenadila sam se koliko stvari znače, koliko uspomene bude … A vjerovala sam da se samo jako mogu vezati uz obitelj i prijatelje. Nemam dovoljno hrabrosti za rješavanje pojedinih problema koji su nastali davno, ali prate me i danas. Kad postanem odlučnija i sigurnija riješiti ću se toga. Iako imam potrebu da to bude sada. Osjećala bih se slobodnijom i ne toliko vezanom…
Post je objavljen 13.07.2007. u 12:18 sati.