ODLAZI...
odlazi....jer tvoje mi se lice gadi...
ostavio si me...samu...slomljenu...
utjehu si u drugoj našao...
a ja sam mislila da mi je ona prijateljica...
a sad...zbog nje sve se srušilo...
moji snovi...sve...
al sad više to me ne zanima...
jer konačno sam sretna...
i opraštam joj sve...
a tebi...tebi nikad...
previše se suza zbog tebe prolilo...
volio si ju baš kao i mene...
ni manje a ni više...
i sada učinio si njoj ono što i meni...
zar ne shvaćaš koliko na žene to boli???
pa mi smo samo ljudi od krvi i mesa...i osjećamo...
nismo mi sante leda koje će to preboljeti...
i sada kad nas sretneš okrećeš glavu k drugoj!
a kad bi samo ona znala u što se upušta...
zar je neka treća važnija od naše boli....patnje...
ostavio si svoje voljene, i zavolio ostavljenu...
pa da...to je najlakše...
zar smo mi ti sada nitko i ništa?
zaboravljene u srce? zaleđene u oku?
zar smo ti samo jedne u nizu?
a danas...svašta o nama pričaš...
al ništa lijepo...
i nije nam žao što smo se riješile te...
takvoga gada kao što si ti...
varao si nas...
lagao si nam...
svaka tvoja riječ bila je samo prokleta laž...
al vrijeme rane liječi...
i zapamti na kraju ovo jer ovo su riječi istinite
samo njih nakon svega zaslužuješ:
"Na dan tvoje smrti sudit će ti Bog
i duša će tvoja postati njegova...
al ove noći neće ti suditi On...
sudit će ti one čije si srce slomio...
............ i ja...
u našim očima već si osuđen...
a danas će te i srce naše osuditi...
dok će mjesec nježno sjati
dok će otkucati pola noći...
pogledat ćeš one koje si volio u oči...
od od mjesečeva sjaja vidjet ćeš
naš odsjaj u staklu
a mi ćemo ti tiho reči: " GADE,NEK TI DUŠA VJEČNO GORI U PAKLU!!!!!!"
Post je objavljen 12.07.2007. u 14:15 sati.