Pao sam dolje, do dna.. hmm uže baš i nije pomoglo previše..prokletstvo što ću sad... Našao sam se u nekakvoj pećini i smjesta otresao prašinu sa sebe... užas... kako netko može imat ovako prašnjavu pećinu... ugh, moja glava... primjetivši svijetlo odmah sam izašao sa sunčevo svijetlo sa osmjehom, možda ovo ipak nije tako loše i ostao širom otvorenih ustiju kad sam ugledao goleme tornjeve u daljini, dokle god se pogled prostirao... prokletstvo gdje sam to... mislio sam da je Ankh velik, ali ovo nije bilo normalno... Čučnuo sam uz rub pečine čuvši ljudske glasove. Prokletstvo kakvu to odjeću nose... ugh... žene u uskim hlačama, kako neprikladno... Sišao sam dolje kako bi ih pozdravio, isprva su me gledali začuđeno zatom su dječaci pobjegli .. dok me žena promatrala sa širom otvorenim očima, hmm neko vrijeme dok nije pala na tlo i zahrkala. Da, zahrkala je usred buljenja, nepristojno od nje. No bilo je nešto sumnjivog u tome, te sam joj prišao i opipao bilo, fakat en znam odakle mi ta riječ.. mora da nova oklina djeluje na mene... Hmmm... Tenallys, uspavala ju je. Podigao sam pogleda i ugledao mladu čarobnicu kako se ponosno ceri promatrajući svoje dijelo... Bolja sam ne go sam mislila, promrmljala je ponosno promatrajući svoje nokte.
Prokletstvo.. bio sam ljut na nju i sretan što sam ju konačno našao... Pa sam ju uhvatio i udario nekoliko puta po pozadini jer napastvuje ljude i onda ju zagrlio.
Prokletstvo... ni ona nije znala kud smo dospjeli... ipak, hmm djeluje mi sumnjiva, uvijek nešto skriva, doslovno. Mislim nisam odmah primjetio no imala je nekakav crni štap, dio je djelovao tkaneno, vjerojanto nekakva čarobnjačka smisalica. Čaroban štapić ili tako nešto, pokazali su mi u školi kako se koriste. Bolje je ne bit na mjestu u koje je uperen, loše stvari se događaju tada... Ah dobro izgrlili smo se i započeli put prema novom gradu... ili nečemu... bilo je ugodno, začuđujuće ugodno. Nije čak ni grebla ni grizla...
Pred nama se protezao red drveća na kraju kojeg je bila nekakva mreža koja je stajala uspravna poduprta čeličnim stupovima. Prokletstvo... kakve životinje žive ovdje kad moraju imat takvu mrežu, opipao sam ju, ćelik. Da ovo nije domena lovaca na zmajeve?
Mogla bi bit... isukao sam mač iz korica, ta gamad ne preza ni od čega.
I onda iz vedra neba počne padat kiša...prokletstvo... sljedeća scena me impresionirala, Tenallys je iszkala onaj crni štapić i aktivirala ga te se on rastvorio poput štita na štapu. Kišo štit, kako savršeno... Bilo bi još savršenije da vjetar nije zapuhnuo i otpuhnuo mladu čarobnicu koja je odbijala pustit kišoštit. Prokletstvo zarđat će mi oklop! Znao sam da mi neće zarđat jer magija koja je na njemu ga štiti od rđanja no svejedno bit ću mokar... Uspio sam ju dostić nakon tridesetak metara sprinta u oklopu... usljed kojih sam uspio zaronit u blato i nabit koljeno, ne znam kako sam uspio ipak mi je bilo zaštićeno u oklopu... Zgrabio sam ju čvrsto oko struka i uhvatio se za drvo kako nas vjetar nebi oboje otpuhao... rekao sam joj da pusti kišoštit no odbijala me poslušat te sam morao presjeć štap kišoštita... tvrdoglave poluvilenjakinje, dovraga kako sam umoran...
Post je objavljen 07.07.2007. u 18:23 sati.