Možda nisam smjela to napraviti, možda sam ipak trebala reći da mi je žao i da želim pokušati ponovo………previše je pitanja sada, pitanja na koja nema odgovora i ta pitanja ostaju u magli negdje iza…u mraku, izgubljena….To je sada gotovo…no da li je stvarno gotovo zauvijek??? Da li me itko razumije, da li itko shvaća, žele li shvatiti…žele li razumjeti, pa ja sam samo dijete…hm..dijete?…Kad bi netko mogao vratiti vrijeme, možda stvari ne bi bile iste, možda bi… tko zna…da li postoji netko komu je stalo, postoji li netko tko nas uistinu voli, tko nas nikad ne bi napustio… ja sam vjerovala u njega, možda griješim, ali ako nekoga voliš ne ostavljaš ga tako lako…boriš se za njega do zadnjeg daha…zadnje kapljice krvi… i ti bi to učinila, stvarno? za njega? …ja bih…znam da bih…no da li bi on to učinio isto za mene…ja sam mislila da bi…stvarno sam mu vjerovala. Ali sada, vjerujem li mu sada???
Ostaje pitanje..ali kako vjerovati osobi koja vas je toliko puta razočarala, ostavila na cjedilu, kako mu vjerovati opet??? Zaslužuje li on to??? Ne znam, dolazi vrijeme kad čovjek treba donijeti odluku, i kad ne smije pogriješiti, ne po stoti put, ne ovaj put.
Možda bih mu trebala pružiti još jednu šansu, samo još jednu šansu…
Post je objavljen 07.07.2007. u 12:50 sati.