Marketing
Eto, baš hoću...
Prepoznaješ li ponekad u sebi
Onaj osjećaj nestašnog djeteta...
Poželiš li ponekad
Da zaboraviš sve okove hladne
Spolja nametnute...
Prepustiš li se ponekad
Ludosti slijepoj
Da te povede
Ulicom prkosa...
I neću baš uvijek
Da poslušno obiđem svaku baricu
Što se prosula
Svojom strogom nametljivošću
Da mi pokaže
Kako moram biti
Onakav kako drugi žele...
Eto, baš hoću
Da sve pršti oko mene...
Sve ludosti mojih nesputanih želja,
Godinama utapane
U slike neke stroge
Hladnoćom uokvirene...
Neka se rasprše sva pravila
Kao divlje kapi što ih
Koracima svojim prkosnim
Podižem ludo...
Eto, baš hoću
Da vinem se nebu,
Raspustim maštu
I trenutak jedan
U vječnost da pretvorim...
Jer što je vrijeme,
Što su godine života što brojim,
Ako ne dohvaćam visine
Maštom mojom samo
Oivičene...
Eto, baš hoću
Da osjetim slast
Nestašnog prkosa dječaka u meni,
Da pobjegnem odavde
Gdje sve već dobija opori okus
Ustajalosti...
Eto, baš hoću
Da podignem svoj svijet
Tek jednim prstom
Što teret prošlosti
Zaboravlja...
Da ga zavrtim pogledom
Iz dubina mog oka
U smjeru probuđenih želja...
Eto, baš hoću
Da postanem putnik kroz vrijeme,
Da usmjerim postojanje svoje
Nekim novim neistraženim
Dimenzijama nesputanih vidika,
Samo mojih koraka slobodnih
Što odvest će me tragom snova
Do moje zvijezde sreće...
Eto, baš hoću...
Post je objavljen 06.07.2007. u 14:44 sati.