Mogla bih vam toliko toga reći...ali...osjećam kao da su neka vrata između nas. Želim ti pogledati u oči i sve ti ispričati...ovako preko slova i brojki je sve hladno, beznačajno...neintimno...neznam smijem li...i ne! Ti me ne poznaješ , niti jedan trenutak u mom srcu...vidiš površinu...vidiš ponašnje...razmišljaš - sviđam ti se,možda i ne, ali ko da je to bitno jer to nisam ja...strpljivo čekam na nekoga za koga ću smatrati da mu mogu reći sve...malo je onih koji riječi neće izvrnuti...odati tajnu...a mnogo je onih koji su otkrili da je ovo nasmiješeno lice, ovo nezrelo i blentavo dijete, netko drugi, dublji i drugačiji u sebi...jedan mi je čovjek rekao, nakon što je pročitao jedan tekst koji sam napisala da nije očekivao tako nešto zrelo od mene i da po mom ponašanju nebi nikad rekao kako razmišljam...mislim i shvaćam neke stvari...
Post je objavljen 05.07.2007. u 22:07 sati.