Eto, dosao je i taj dan.
Uvijek sam mogla podnijeti mnogo. Mnogo rada, smijeha, suza, ponizenja, ljubavi, patnje,... I sve to sa smjeskom.
onda se dogodi neka sitnica koja nema nikakve veze s onim sto ti je najvise u mislima, i ... kraj!
Ne mogu vise, odustajem.
Tako je bilo i s njim.
Vracam se jednog dan s posla i sjedim na kaucu, gledam tv, slusam radio i opijam se kavom, kad odjednom iz neba pa ua rebra: gotovo je, ne volim ga vise!! Tahžko lako, kao da nikad i nije postojao nekakav osjecaj prema njemu. Stranac i odbojnost.
tako je to kad se odrekens onog sta najvise volis. Ostaje samo praznina i osjecaj kao kad se probudis nakon neugodnog sna.
I tako sam ja porilino dobro to podnosila, nisam uopc e razmislajla o njemu, kao da sam ga potisnula duboko u sebe i zakopala za sva vremena.
Otad je proslo vise od mjesec dana. I tako je sve bilo idealno.
Onda se dogodilo.
Uvijek isti san, vec deset dana prije nego se moram porobudit u 5,45. Probudim se u 5,42 sva sludjena.
Ne vjerujem da san traje duze od sekunde.
Uglavnom, vozim polako ulicom, ne znam gdje, ne znam kojeje doba dana, ali vidim jasno, vozim i odjednom ugledam njega, stoji na nekakvim vratima ili prozoru. Kad nam se pogledi susretnu, samo mi se nasmije onako toplo, kao nekad puno ljubavi i kao da mi kaze: ''Sve ce bit OK, volim te, shvacam zaso si to ucinila, ne ljutim se, samo ti znas sto smo imali i sto si znacimo.
U tom trenu produzim i probudim se trzeci ga, ali kraj mene je sam prazan krevet ili sestra koja mirno spava...
Tako je to kad se odreknes nekoga koga volis vise nego sebe, ne mozes se odreci snova i osjecaja da se on nije odrekao tebe, makakao daleko bio i makoga ljubio...
Jer lijepo je rekao moj prijatelj:''Nije bitno koga ljubis, vec koga vidicžs kad zatvoris oci.....''
Post je objavljen 30.06.2007. u 22:07 sati.