Slomljena brojkom koju sam jučer vidjela na kalendaru, pomislila sam da će vrijeme prije stvoriti današnji dan ako se sakrijem iza maske dima i ako poletim snovima gdje se miriši na alkohol. I istina je… jučer sam se dobro držala, no današnji je dan samo probudio sjećanja, a mučnina, koja se pojavila još noćas dok sam usamljeno hodala beskrajnim ulicama, postaje sve veća. Sada razmišljam o tim crtama prokletstva koje su u mojim očima uprljale tvoje ime. Tužno je što sam svjesna da imam dovoljno snage da ponovimo sve to što je tako lijepo raslo, da oživimo sve vrtove koji su nakratko zaspali i da ponovo zaplovimo onom lađicom o kojoj smo još prije pričali. No, ipak neka crta ponosa pomiješana s točkicama inata i mrljicama boli ne dozvoljava mi da sve zaboravim. Možda si mislio da sam ja ona koja će oprost dijeliti kao žig na potvrdu, ali ipak ono što si razorio kada si izgovorio otrovne riječi ne daje mi dopuštenje da ti oprostim……..hvala ti za sve ove neuspjele pokušaje pisanja………….
Post je objavljen 28.06.2007. u 23:54 sati.