Marketing
+samo jedan korak+
Hladna soba. Ona sama! Sjedila je u kutu spustivši glavu na koljena. Osjećala je strah kao nikada do sada. Nije mogla opisati taj osjećaj. Bilo je toliko boli, toliko prijezira. . . .
Čula je korake koji su dolazili prema vratima sobe. Osjećala je napetost i iščekivala je ulazak osobe čije je korake čula. Mislila je to je on. Svemu je kraj. Vrata su se otvorila i ona je podigla glavu. Oči su joj bile pune suza, lice crveno, a ispod očiju vidjela se razmazana olovka koju je imala na očima. Pogledala je prema vratima ali. . .ali nikoga nije bilo! Ustala je i krenula . Htjela mu je reći koliko joj je žao. Znala je da varanje donosi posljedice, ali bilo je jače od nje.
Obukla je crnu jaknu. Uzela je maramice sa stola . . . bila je spremna priznati sve. Priznati ono što je učinila a da nije bila ni svjesna. Bila je spremna na ono što ju čeka. Nadala se da će joj oprostiti, ali nešto joj je govorilo da ne očekuje nemoguće. Griješila je i htjela je to riješiti.
Htjela se promijeniti. . .ali to je ono što je ona htjela.
Izišla je iz kuće. Zastala je ne tren i duboko udahnula. Bila je spremna. Sad ili nikad.
Prolazila je kroz uličicu. Kao da ulazi u tunel koji nema kraja. . . svjetla su bila oko nje ali činilo joj se kao da ulazi u sve veći mrak. Tama je prolazila kroz njenu krv. Osjećala je udarce srca kao nikad prije.
Koraci su ponovno kretali prema njoj. Nije vidjela nikoga, ali osjetila je prisutnost druge osobe. Nepoznate osobe. Produžila je korake i ubrzala ali činilo se kao da je nešto vuče. Snažan stisak osjetila je na licu. Snažna ruka prekrila joj je usta i primila je.
Odupirala se ali bio je jači. Odvukao ju je u park. Bacio na tlo, a ona je vrištala. Nitko je nije mogao čuti. Legao je na nju a ona se pokušavala osloboditi. Boljelo je. Sjetila se svih trenutaka koje je samo jednom prevarom uništila. Tuga, bol, krivnja . . . sve se pojavilo u istom trenutku. Otvorila je oči i pogledala mu lice sa suzama u očima. Bio je . .. bio je to. . .
Završetak njenog života. Zaklopila je oči i tako ostala ležati. . .
A samo je htjela priznati. . .
Primijetila sam kako se počinjem mijenjati. Ne želim to ali stvarno to slučajno radim. Shvatila sam sa neki događaji jako utječu na moje JA. Više nisam sigurna u sebe. Možda sve ono što mi se događalo. . .
Ivan utječe na mene. Osjećam se krivom što mu ne mogu uzvratiti osjećaje koje on osjeća prema meni. Teško mi je i zaista ne znam dal mi je ikad bilo tako.
Možda u nekim situacijama, ali. . . Svaki dan idemo zajedno na vlak. Idemo na praksu, ali nije više kao prije. Sve bih dala da me samo pogleda. Da opet vidim njegov smiješak koji mi je upućivao kada me vidio. Nije ništa kao prije, a to ostavlja trag na meni. Znam kako mi je bilo kada se nismo pričali neko vrijeme bilo mi je teško, ali ovo je nešto neopisivo. Ne znam koju bi riječ ili rečenicu napisala za ovaj osjećaj. Mislim da sam samo korak bliže uništenju svog života. Nitko nije do sad utjecao tako na mene, čak ni Dario a to ne bi tek tako rekla. Sad sam ga zaista izgubila.
Javljaju mi se oni koji bi me uništili, a ja samo što ne učinim nešto kako bi to i ostvarila.
Neki su primijetili da se mijenjam. Imam potrebu da nosim crno. To najbolje izražava moju unutrašnjost. . .
Post je objavljen 28.06.2007. u 20:33 sati.