Naravno, odnosi se to na početak i kraj školske godine. Dobro je danas rekla jedna starija kolegica - vrijeme je da se raziđemo. Ne traje slučajno ljetno ferje do rujna. Mjesec lipanj najstresniji je mjesec u godini, za nas koji radimo u školstvu. Godinu započnemo puni ideala, vjere u napredak i znanje, a na kraju godine ruše se iluzije pod morem pritisaka, prizemnih želja i ciljeva, osobnog prepucavanja. S kiselim smješkom i gorkim okusom, napuštam ove školske godine, zbornicu i klupe, nadajući se da će druge biti bolje i lakše.
Sebi bih na kraju dala prolaznu dvicu plus (možda neku malu trojčicu), a vjerujem da ću se ipak dogodine popraviti i raditi bolje, smirenije te da će sve na kraju prijeći u kolotečinu. Bila je to luda i teška nastavna godina, prepuna osobnih poteškoća, dječjih boleština, dizanja i ustajanja, nedostajalo mi je radnog elana, vremena za planiranje i užitak u poslu. No, možda sam ja i previše perfekcionistički nastrojena, pa od sebe i drugih očekujem ono što se od nas i ne očekuje - ipak mi nismo elita!
Post je objavljen 26.06.2007. u 17:03 sati.