Marketing
10. BOGDANOVAČKE FOLKORNE VEČERI
Dakle..... Što reći? Bilo nam je predivno, barem meni.
Malo sam bila nervozna zato što su tamburaši kasnili,
i još zovem ovog dečka s kojim sam sve dogovala i
javlja mi se govorna pošta, aaaaa, htjela sam se ubiti.
Morali smo biti spremni u 15.30h, a tamburaši došli tek
oko 15h, ako ne i kasnije... jaoooo... na brzinu probali
par puta i trk oblačiti se u nošnje... jaoooo... bilo malo
žurbe i svega toga ali super je prošlo. Nakon što smo
obukli nošnje naš mini bus nas je odvezao do mjesta na
kojem je trebala početi povorka... Još smo malo pjevali
sa tamburašima i onda krenuli u povorci... Pjevali i kad ono
blokada, ne znamo što bi pjevali više... Nismo znali da li je
to od treme ili umora, toliko slavonskih pjesama a mi blokirali.
Malo po malo smo se animirali, sve više pjevali, plesali i bilo
nam super! Eh da ne zaboravim, bilo tu i rakije koju
Martina nikako nije mogla izbjeći, hahaha, malo si je popila
a onda se i animirala, razveselila i počele joj dolaziti ideje
za pjevanje... Došli smo hvala Bogu na stadijon, tamo smo
nastupali sa svojom koreografijom ali smo naravno trebali
čekati red... a bili smo 10. A zamisli slučajnosti, na 10.
Bogdanovačkim folklornim večerima mi smo bili 10. po redu.
Hihihihi! Uglavnom... na stadijonu smo nastupili i bilo je super.
Prije nastupa išla sam primiti zahvalnicu itd. i spotaknem se na
stepenicu dok sam se penjala na pozornicu, 
užas!
Navečer oko 20-21h otišli smo na večeru, čobanac je bio super,
njaaaaaaaam..... Izašli malo u dvorište slušati kako BOGDANOVAČKI
tamburaši sviraju... nakon toga svaka cura otišla sa jednim tamburašem,
ja ostala sa mojim Jokom i kasnije nam se pridružio jedan od tamburaša.
Nakon sat vremena naši tamburaši izvadili instrumente i opet zasvirali i
zpjevali i mi skupa s njima! Plesalo se, pjevalo, pao je i koji pogled između
naših cura i tamburaša (cccc Martina) 
, pilo se i naravno kada
je bilo najbolje morali smo otići u hotel jer se klincima spavalo a otišli oko
23h, jaoooooo! I što je najgore, došli u hotel o klinci izašli na hodnik i
kao više im se ne spava. 
Uhhhhhh! Otišle Martina i ja u sobu ˝spavati˝ i još pričale do 2h,
i gledale kroz prozor dva tamburaša koji su mislili da ćemo mi izaći
i ići s njima u Ivankovo, jooooj.... Dečki čekali par minuta i vidjeli da
nas nema, pokupili se i otišli, a prije toga su još smrdali semafor,
ne znam da li je to bilo od nervoze, jer je jedan htio vidjeti jednu curu
iz našeg KUD-a a nje nigdje na vidiku...
U nedjelju, tj. sutradan prije nego ćemo ići kući, otišli smo malo u
Vukovar, na ovčaru, na groblje i na TRPINJSKU cestu...
Sve u svemu bilo nam je super, kući krenuli u 13h a došli u 21.40h...
Izmorili se, ispjevali, zabavili, skuhali se u nošnjama... ma bilo nam je super!
A što je najtužnije naša Anuška nije bila s nama i to je jedino što
nam je svima falilo, ali jako falilo! 
Volimo te Ano!
Pa eto malo i slika pa sami procijenite kako nam je bilo!
Povorka
Sa tamburašima na stadionu!
Tamburaši, Tina i Katarina!
Mi na pozornici, na stadionu!
BOGDANOVAČKI TAMBURAŠI!
Ovčara!
Grupna slika na OVČARI!
Vukovarsko groblje
Ja i moj dragi Josip!
Martina i Josip! 
Mi kod križa u Vukovaru!
Napokon u kafiću!
Josip i ja na TRPINJSKOJ CESTI!
Martina u autobusu!
Post je objavljen 25.06.2007. u 00:11 sati.