Ziv sam, al nisam siguran, nedostaje mi ono nesto, malo poticaja. Mozda netko da me pogura u zivotu, mozda samo mala ruka mira. Zivot je kao rijeka, ako nisi u toku zaostajes, obala je grda, mozes se ozlijediti, ako samo malo pogrijesis, lako ces se nasukati . Sjetih se jednog jutra, cudni snovi, sanjao sam nju.... sjetih se tog jutra jer je dan poceo krivo, samo zbog nje. Ah ti ljubavni jadi, zasto svi padaju na njih, kao muhe na ljepilo, droga.
Cisto pitanje, izgubih smisao zivota, ta praznina me ubija, totalno sam smiren, nesto nije u redu. I drugi su primjetili promjenu, vise nisam onaj isti. Saznah za posao, zivotno osiguranje... nisam se ni obradovao, ne znam zasto, jednostavno me vise nista nemre razveselit. Sve je postalo sivo i dosadno, vise mi ni cedevita nije dovoljna....
Fakultet stoji na mjestu, zasad. Jos ga nisam zapalio al tko zna. Profe kao i uvijek dosadne, ne kuze da me ne zanimaju pola posto iako mi je jos ostalo dosta ispita do uvjeta, dat cu ja to.... sve uzimam na laganu ruku sto takodjer nije dobro. Sve se mijenja, sto dalje to gorje, trebam promjenu, nadajmo se uskoro.
jednostavno.... ziv sam, al nisam siguran više...
Post je objavljen 23.06.2007. u 14:45 sati.