Marketing
Price iz djetinjstva uvijek zapocinju..sjecam se..no ova i nije bas iz djetinjeg doba iako sam kao malena uvijek zeljela imati svojeg psica kao kucnog ljubimca.Kako su susjedi imali psa,nekako su moji uvijek nadomjestali tu moju zelju sa mnogo manjim stvorenjima poput ribica,kornjaca,ptica..
U ratno doba lijepe nase moj otac a i moj brat otisli su na ratista..kakav je to osjecaj nazalost znaju mnogi koji su strepili za svoje..Nesto po cemu cu pamtiti i bratov povratak kuci je ne samo radost sto se vraca u jendom komadu nego i njegovom poklonu meni koji je virio iz maslinastozelene torbe.
Bila je to mala kujica koju je pronasao negdje na terenu kako cijuce od straha,izbezumljena od fijuka metaka i granata,izgladnjela i smrznuta ostavljena sama...Njegova briga oko male kujice prenijetaq je i na ostale clanove postrojbe te su je nazvali po jednoj politicarevoj gospodji koja je u to vrijeme bila aktualna hehehe..Ankica..mala mjesanka crne boje,pseto za kojeg smo govorili kako se zna smijati..
Bilo je smjisno kad smo je pozivali imenom a narod se okrecao ocekujuci nekakvu zenu imenom Ankica,bilo je jos smijesnije kad su saznalai odakle psicu ime..bilo je zabavno imati tu malu crnu kuglicu dlaka po kuci koja se nekako uvijek uvijala podno nasih nogu i trazila toplinu koju je izgubila.Naucena na slobodu nesmetano je svrljala po dvoristu,vrtu,a onda se preselila na ulicu prativsi me svaki dan na posao,ostajavsi ispred zgrade gdje sam radila te odlazila sigurno kuci.I tako svakodnevno imala sam pratnju..svaki pokusaj da je otjerate kuci bio je bezuspjesan jer Ankica bi se "pocela vracati" u pravcu doma,sakrila iza kotaca automobila i onda poput nekakvog spijuna pratila me uvijek na isto mjesto.
Obozavala sam je kako se smijulji dok se ljutim na nju kad bi izneredila svoju kucicu koja je vise nalikovala na barbie kucu,obozavala sam taj pogled kojeg eto i ja sad pamtim kao odan,vjeran i smisaoni pogled ljubimaca kojeg to tada nisam imala.."Preslobodna" dama imala je i svoje izlete upravo i kod onih pasa u susjedstvu tako da je prvo leglo uskoro doslo na svijet i razlicita klupka mladunaca virila su iz kosare.Malene psice poklonila sam djeci koja su mentalno retardirana,kojima su mali psici donijeli jednu novu blagost dodira,osjecaja a njihovim roditeljima zasuzila oci kad su vidjeli kako ta mala stvorenja mogu donijeti veselje njihovima.
Ponekad sam se bojala da u svojim skitnjama ne naleti pod kakav auto,no moja Ankica,pseto koje je i rat prezivjelo nije se dala smesti,i svaki put sa razlicith strana grada javljali bi mi da su je vidjeli..:))
Velika tuga osvanula je kad je nekolicina nekakve djecurljije motala se oko moje kuce..to isto poslijepodne odnijeli su moju malu ljubimicu negdje..sa sobom..Susjeda je vidjela kako se vrpolje oko njezine kucice,kako nosaju nekakvu torbu ali nije njoj bilo jasno da je kradja psica koji je uvijek bio slobodan moguca..ali bila je..Ankice vise nije bilo a gubitak tako milog stvorenja nije mi dao da nabavim zamjenu..To vjerovatno znaju oni koji ljubimce "zamjenjuju" godinama kasnije u nekakvo sjecanje na "stare"..
Ovdje nas je docekao mali mjesanac maltezera i jos neceg,svijelto smedji cupavac koji jedino zna trcati za loptoom koju vam onda nanosi da je opet bacate.Koji ne zna di treba kakiti i koji bjezi bezglavo ne naucen da se mora vratiti kuci.Ime je dobio po tasmanijskoj nemani i to divno malo stvorenje ispunilo je zivotnu zelju mojoj curici koja je bas kao ja nekada uvijek trazila psa a uvijek dobivala zlatne ribice,hrcke,papige,kornjace...
O Tazu se uglavnom brinem ja,osim sto ona ga grli,ljubi,davi,podize,seta i kupuje beskonacno mnogo igracke,lancice,kosare,loptice svih boja,izmisljene bespotrebne psece bedastoce..no ona ima svog psica a moje lice ozareno je srecom bas kao onda kad je moj brat donio moju Ankicu.
Naravno da svaki dan kad odlazim po nju u skolu i on se vozi na zadnjem sjedistu...
Veliki zagrljaj svima vama koji ste tu i onima koji pisu na sunflower mail,i oni koji se ne usude ostaviti komentar,i oni koji ne misle da virtualna prijateljstva postoje i mogu se odrzati ne bi li jednom prerasla u nesto stvarno,u neko prijateljstvo koje ce dijeliti kavu za istim stolom...jednom..do tada kiss
Post je objavljen 20.06.2007. u 09:14 sati.