Ne znam, više stvarno ne znam dal se ovaj tu šali samnom ili bih trebala bježat glavom bez obzira...
Tek nakon što sam se nekako navikla na njega i sve to, i nakon što sam se htjela nekako sprijateljiti s njime...
Očito nije baš dobro prihvatio činjenicu da sam pokušala svratiti njegovu pozornost na sebe.
Dobro, možda sam to trebala napraviti nekako drugačije osim pikanjem u rebra, ali bar je obratio pozornost.
Mislim, ako sam već zapela ovdje s njim, zašto ne bismo bar razgovarali?
Uglavnom, ustao je, prebacio me preko ramena i - bacio u vodu -
Haloo, tko to RADI?
Pokušala sam izvest čaroliju Lebdenja, ali kao i 32 puta prije ovoga, nije mi uspjelo... I Dobila sam efekt hipertežine. Nisam mogla izronit iz pola metra dubokog potočića.
Nakon toga se baš ne sjećam što je bilo, znam da sam se osjećala kao da me netko prikovao na kolut za mučenje.
Kad sam došla k sebi, on je sjedio pored mene s šalicom kakaa. Toplog.
Kako je znao da mi je to trebalo?
Ne znam...
Čudan je on... malo je dobar, malo je psihotično zao.
Pitala sam ga što se dogodilo u međuvremenu, ali rekao je nešto u stilu da sam prava gnjavaža, i da bi bilo bolje da ne mora trošit svoju magiju na mene.
Hmmm... magiju...
Kakve on ima veze s magijom?
Zašto ga to nisam pitala?
Morat ću.
I još jedna stvar, morat ćemo ozbiljno porazgovarati o vraćanju u Ankh.
Kako da vježbam svoje čarolije usred ničega?
Jedino mogu vježbat bacanje vatrene kugle. hmmm... dobra ideja.
Post je objavljen 16.06.2007. u 23:21 sati.