Ne mogu VJEROVAT da sam se onesvijestila!
I to samo tako, odjednom... ne znam... čudno mi je to.
Nikad se prije nisam onesvijestila u životu. Možda je to od svih onih bobica koje sam jela po šumi.
Trebala sam pazit koje jedem... Ali šta mogu kad sam bila gladna...
I naravno, tko me spasi nego onaj luđak.
Dobro, možda je malo bezobrazno zvat ga luđakom nakon što me spasio.
Zapravo je skroz simpatičan, čak mi je skuhao čaj kasnije.
Jest da je rekao 'Ostalo mi je viška, oš dokrajčit?' al i to je nešto.
I ima neki zavodljiv pogled... I zelene oči. I...
TAKO MI BOGOVA!!!
ŠTA MI JE???
Koje gluposti pišem...
Pa on me sigurno i onesvijestio, klipan jedan.
Kao da sam zaboravila da me zavezao za sag, i da sam zbog njega završila OVDJE.
Mislim da je i ovo zbog onih sumnjivih bobica. Nikad se nisam ponašala ovako neurotično.
Dobro jesam. Ali nikad nisam pisala o nečijim očima u dnevnik.
Uostalom, taj čudak se svako malo povlači u dubinu špilje (u kojoj smo trenutno) i nešto piše u svoju bilježnicu. Može li netko biti ČUDNIJI?
Dobro, i ja pišem.
Ali ne tako često.
I samo kad se dogodi nešto bitno, recimo kad se probudim iz nesvijesti.
Sad me gleda iz svog kutka i smješka se.
Baš mi ide na živce, kao da misli da je najpametniji na svijetu. Gad jedan.
Al ima baš lijepe mišiće na rukama... maloprije je skinuo plašt i otresao ga, pa ga ponovo obukao.
Kladim se da je to napravio da mi pokaže mišiće.
Umišljeno govno.
Kvragu opet mi se smješka. I ima one rupice na obrazima kad se smješka. To je tako...
AAAAAAAAARGH!!! BRZIM BOBICE!
Post je objavljen 10.06.2007. u 00:57 sati.