Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/possiblymaybe

Marketing

stranger than kindness...

... imala sam namjeru napisat neki skroz okej post, ali neako putem... propali su mi planovi, iva je otisla s msna (otislo je 'ono malo' sta vristi i vice kad je nesto dobro/lose), trebalo je vremena da se snadem i skuzim kako uopce napisat post pa me naglo prosla zelja i volja za pisanjem. i mislila sam kako cu lako napisat post jer sam imala hrpu stvari koje su mi se motale po glavi, ali zapravo sam sad zakljucila kako premalo citam knjige. definitivno! fali mi rijeci... bas je bezveze to... hoces nesto, a ne mozes... i sad sam ljuta, mislim, nie da me necitanje knjiga razljutilo, ali uz hrpe ostalih stvari i to je glupo! heh...

uglavnom, neak cu slozit ovaj post... potaknuli su me zapravo komentari ljudi oko mene... i moja zapazanje kako ja zapravo reagiram naglo i ne razmisljam bas previse, i znam da nie u redu, al budem ja jednom sama sebe sjebala... heh... ali nisam to htjela reci nego to kako ljudi kojima sam okruzena ne razmisljaju uopce kako ce njihovi komentari djelovat na okolinu i kako svi razmisljaju o davanju (ALI I VRACANJU!!!!) jer to je ono... pravilo, zapravo, bez toga vise nista ne funkcionira... mislim, zakljucila sam i sama na hrpi primjera (iako se jos uvijek nadobudno trudim u trazenju suprotnog). i onda sam razmisljala dalje i shvatila da zapravo nista ne moze funkcionirat bez konstantnog cirkuliranja neke energije, zapravo, perpetum mobile je moguc, barem u ovom slucaju...

enivej, kad smo vec kod perpetum mobila iliti nekog savrsenstva zakljucila sad jos jednu stvar... svi zapravo zeljno ocekuju kako ce se sve poslozit i bit onako kako pise u knjigama i kako ce se zvijezde poslozit na onaj nacin na koji svima pase, al zapravo, dok cekas tak nesto, hrpa stvari prode, zapravo, tog postanes svjestan tek kad prode i kad skuzis da zapravo nista nisi napravio... i zato zakljucih da ne treba zalit zbog niceg. i znam da ovo trenutno nema veze s nicim, al stvar je u tome sta mi je totalno glupo sta sam jucer razmisljala kako mi je zao sta sam upisala glazbenu. ne mislim ja to, ali mi je sad grozno sta mi je to uopce bilo u glavi jer onak... glazbena je totalno kul stvar i stvarno mi nie zao i nema mi zasto bit zao. onako, to je stvar koja totalno siri vidike, ucvrscuje karakter i uz sve to je zabavno... a onak, takvih stvari nema puno. dakle, zakljucak svega, glazbena je super! heh :-p iako je poprilicno tesko skuzit ljude koji idu u glazbenu. i to ne zato sta su 'oni' cudni i ne znam kakvi nego samo zato sta se niko od drugih ne zeli potrudit skuzit i samo primjetit na koji nacin to funkcionira... ma ono, ako sam nesto skuzila onda je to da se s tim 'drugima' ne treba zamarat jer ako ce ti trebat netko uz tebe onda ce to bit 'ti iz glazbene'. mislim, ovo je mozda malo grubo ispalo. neam spiku da su samo ljudi iz glazbene zapravo ljudi, ali u zadnje vrijeme mi se te cinjenice sve cesce potvrduju pa sam sad inspirirana tim. dobro! skuzila sam da sam malo predaleko otisla pa mislim da zavrsavam... ajd, mislila sam kako moj prvi post ne ce bit dug, a na kraju je sasvim solidan ispao...

eh da... jos jedna stvar :-)) razmisljam kako neam u postu onih recenica, tipa, 'znat ce osoba koje se tice' i slicno. to je iz razloga sta sam ja znatizeljna i mrzim to nac na necijem blogu jer me onda uvijek zanima... heh... (da, to je bilo to! i ne znam zasto sam to sad napisala ali ostavicu...)





...i sad razmisljam jel glupo napisat ovakav prvi post, al iskreno, ne da mi se smisljati nesto drugo... ovakav ce biti sasvim u redu :-)




Post je objavljen 05.06.2007. u 23:41 sati.