Vrijeme baš nije bilo obećavajuće. Em što sam zaspala, pa nervoza zbog onih ženskih stvari i bolovi u cijelom tijelu,od glave do pete, pa kiša padala...
Pošaljem ujutro,odmah po izlasku iz kreveta teti L. poruku idemo li (jer mi se baš i nije išlo) i molim Boga da veli da idemo, jer onda ću ipak ići- u dobrom društvu uvijek je dobro! I odgovara mi da idemo!
I spakiram stvari pripremljene još sinoć, popijemo kavu i krenemo. Putem sve nedaće (moja bol i nervoza) nestanu, osim kiše! Dođosmo iza pola 11 u svetište Majke Božje Bistričke, a vlč. Zlatko Koren kao da je čekao samo nas. Misa je kasnije počela, stigli smo upravo na početak.
Puuuno djece od svukud i teta i roditelja! A kiša pada sve jače, ali dječju pjesmu i svečanu misu nije uspjela omesti. Velečasni je, ionako, rekao da je po Bibliji kiša blagoslov Božji. Tako je i bilo! 5 minuta, nakon završetka mise, prestala je i kiša!
Nakon mise smo se najeli, slikali, otišli do Karmela, na križni put, u park....
Ma sve je bilo savršeno!
Naigrali smo se, napričali, uživali!
Jest da nas je bilo samo deset iz našeg vrtića, ali neka- malo nas je, al' nas ima!
Neke se stvari, tj. trenuci ne mogu opisati riječima, ni slikom, to je dan koji ćemo svi pamtiti zauvijek, vjerujem!
i još jednom hvala tetama što su nam pružile tu mogućnost da uživamo s njima i sa svojom djecom, na jedan zaista poseban način!
A svi vi koji niste došli- žao mi vas je, jer ne znate što ste propustili!
Jedva čekam sljedeće godine isto hodošašće.
Nadam se da će i odaziv biti veći. Ljubim vas, pozdravljam i ostavljam Božji blagoslov, koji smo primili, svima koji su i koji nisu bili s nama
Post je objavljen 02.06.2007. u 23:32 sati.