Zapravo nisu to samo pjesnici. Već umjetnici. Jednaku važnost imaju pjesnici, slikari, glumci i fotografi. To su umjetnici.
A opet, nemaju jednaku važnost umjetnici i obični smrtnici.
Kao prvo i umjetnici umiru, ali nakon njihove smrti svijetu ostaje njihov entuzijazam, i ono posebno ta osoba ostavlja svima.
Umjetnici su oni ljudi kojima jednostavno iz očiju isijava sva snaga i ljubav prema poslu koji rade.
A ima i još jedna vrsta umjetnika. To su oni koji su si odabrali drugačiju karijeru od umjetničkog zvanja, ali ipak, u slobodno i sve preostalo vrijeme posvećuju se umjetnosti.
Svi smo rođeni s jednako strasnom iskrom za umjetnost, ali samo nekima ona gori cijeli život.
Samo tim nekim – tim posebnim, život je u potpunosti ispunjen umjetnošću i radostima koja ona pruža.
Kako shvatiti da si umjetnik?
Jako teško. A ipak lagano.
Postoje oni koji su ljubomorni na pjesnika pa pokušavaju svim silama to postati.
Puno bolje im ide pjevanje, ali ne. Ne žele iskoristiti taj dar već biti pjesnik.
Takvi su u krivu. Svi smo posebni.
Uvijek će postojati netko bolji i netko lošiji od nas – i to se treba prihvatiti. I treba znati: nitko nije kao mi.
Iako nam se čini nemoguće pored tolikog broja ljudi na zemlji pomisliti da samo svi različiti – istina je.
Svi smo zasebne jedinke.
I sad –pored pravih pjesnika i onih koji to žele biti, kako shvatiti što si.
Imaš li stvarno tu iskru u sebi, ili je želiš imati?
Takvima je najbolje da izlože nekoliko svojih radova pravim umjetnicima i poslušaju njihov savjet. Ako te tri osobe kojima si dao rad pohvale i daju ti neke smjernice za bolji smjer – u pravu si kad si mislio da si za to nadaren. Ako ti bar dvojica kažu da nemaš svoje mišljenje o stvarima o kojima pišeš i da samo kopiraš druge – nemoj reći da su u krivu. Možeš pokušati opet, a ako ni drugi ne promijene mišljene – onda se okreni nečem drugom.
Svijet je pun bezbrojnih mogućnosti.
Teško je uspjeti u umjetnosti ako nemaš ničiju potporu. Ako si prepoznao svoj dar, a nitko ti ne želi pomoći, teško je svijetu pokazati svoj talent.
Dok te drugi guše i ne daju ti da cvjetaš, ti jednostavno nesvjesno toneš i kopaš se u pijesak.
Kako uspjeti?
Pogotovo kad stojiš na prijelaznom razdoblju i trebaš odabrati put za naprijed.
Ako imate ikakvo rješenje- javite mi.
Tako se ja osjećam.
Prikovana lancima koji me vuku na tamnu stranu na koju ne želim kročiti. A svi oni koji bi trebali biti uz mene, vuku te lance.
Umjetnicima se divim.
Jedre životom kao da se nalaze na laganim pahuljastim oblacima a oko njih se nalazi samo prekrasno plavetnilo sa savršenim ljudima.
Jednostavno prekrasno.
Mene najviše fasciniraju pjesnici.
Sve svoje misli iznose na papir, predaju ljudima te im dopuštaju da se prepoznaju u njihovim riječima.
Prelijepo. Meni.
Uživam čitajući. Nekima glupo, a meni je upravo to ono što me ispunjava.
Hvala Vam svima koji pišete, koji ste pisali i koji tek počinjete.
Uz Vaš je život stvarniji i ljepši.
Napisano za meni dvoje vrlo dragih umjetnika. Dramsku glumicu i pjesnika - najdražeg Grofa.
I za sve one koji će mi tek prirasti srcu.
Post je objavljen 01.06.2007. u 19:27 sati.