Kada krenu vlakovi
A ti viriš iz daljine
U daljine
Suzne oči žude
Za sve manjim
Kada se mahanjem umaraš
A nitko ne odmahuje
I gledaš u prozore
I gledaš odraze na staklu
Prezireš prozirnu prazinu
Kreneš trčati
A nemaš se za što uhvatiti
I uzalud ti trčanje
Kad se ne možeš umoriti
Kad ne znaš stati
Sjajnim očima gledaš
A vidiš samo mrak
Bez sunca, mjeseca i zvjezda
Vidiš samo odraz
Nekog drugog života
Shvatiš svoju pojavu
Otjeraš sjenu od sebe
Zaplačeš od ljepote
I prazan umreš
Tužno sam
Post je objavljen 30.05.2007. u 23:32 sati.