Evo nas nazad iz Zagreba. Bili smo na produženom vikendu i bilo nam je super. Vidjeli smo mnogo dragih prijatelja i rodbine. Spavali smo kod mog buraza, hranili se kod tasta, u subotu smo bili na jutarnjoj špici, koju ja mrzim jer ima milion ljudi, peticije, anarhistički sajam, trgovine prepune, terase kafića se sve više šire tako da se uskoro cvjetnim trgom i bogovićevom neće moći niti hodati, šminka u svom svojem sjaju paradira... (ah kako volim svoj mali grad...) U nedjelju smo bili malo u šopingu i u ponedjeljak doma.
Negativna strana svega ovoga je da smo taman bili uspostavili neku rutinu spavanja/hranjenja doma, a sada se to u Zg poremetilo. Nije rečeno da bi doma to potrajalo, ali sada to nećemo saznati, zar ne?!? Stvar je u tome da su Mačku počeli rasti i gornji zubići (dvije jedinice). Proizvodnja sline je na svom vrhuncu i ponovno si stalno čačka po ustima što je jasan znak da ga bole desni. Noću se budi u plaču i teško ga umirimo, a prije puta bi se probudio, ja odem u sobu, ušuškam ga bez dizanja i okrenem na bok i on nastavi spavati... U Zg mu je u sobi bilo sve zanimljivo pa kad bi se probudio samo bi gledao uokolo i proučavao. Sve mu je odvraćalo pozornost... Dani su mu bili naporni jer svatko mu se želi beljiti, a on dobrica svakog ohrabruje i smješka mu se... dok ne uđe u kritičnu fazu, a onda jadni mu otac i majka.
Ona inekcija prošli tjedan je super prošla i gotovo da nije niti plakao, u biti ga više uzruja to što smo svi nad njim pa mu stvaramo nervozu, nego sama inekcija. Takodjer smo ga izvagali i sada već ima 8,5 kg, popriličan teret za nosati uokolo. Baš mi je u zadnje vrijeme nekako težak i učvrsnuo je, kao da je dobio još mišića, a otopio malo sala.
Još nije počeo puzati, ali sve bolje sjedi. Ponekad se lijepo drži i sjedi sasvim ok, a ponekad se klati kao kakav pijanac i samo odjednom se sruši na jednu stranu. Unatoč tome što ne zna puzati, osim malo unatrag, ima svoj sistem savladavanja malih udaljenosti – kotrljanjem! U trenu se odkotrlja od točke A do točke B, samo što moramo jako paziti da se kotrljanje ne odvija na krevetu. Sada ga sve češće moramo vezivati i u kolicima jer prije je mirno sjedio i eventualno se bunio, a sada želi sve vidjeti pa se nalukava i lako može ispasti, ili kad je nezadovoljan želi „iskočiti“ van. Jako jako je živahan. Kada ga nosimo moramo paziti da nam ne ispadne jer u trenu se okrene za 180 stupnjeva, baci se unatrag, izmigolji... Pravi mali vražićak, sve mi se čini da ćemo ga morat vezivat kad prohoda ili mu staviti pašture na noge (pašture ili spone se stavljaju kravama, najčešće, na noge da ne mogu pobijeći, a opet ih ne treba vezivati, to su poput lisica ali za noge).
Danas će Mačak po prvi puta jesti meso, teleća koljenica, a nabavili smo i domaću kokicu pa to možda proba sutra. Baš me zanima kako će mu biti jer povrće jede, a voće nikako ne želi...
Dobar tek, sin moj!
Post je objavljen 04.04.2007. u 14:08 sati.