Marketing
Electric Ladyland
Vrećica extraordinary šarenih balona. Jimi the I, Jimi the II i Jimi the III. Sva tri jake ličnosti. Malo neuravnoteženi ali jako simpatični. Jedva nešto teži od zraka. Možda zato što su ispunjeni samo idejom, bez gorčine i mraka.
I ponovo mi je došlo do mozga... Kad neke stvari nisam imala snage gledati. Kad sam osjetila vodu na vanjskom kutu oka.
Implantacija ideja...? Ili možda ipak ne...?
Tko zna.
Ionako nema krivca u cijeloj priči. Samo... Istina me ne bi pekla toliko sada da sam samo znala odmah.
Kroz trenutke su se provlačile točkice u kojima se ocrtavala sva psihološka struktura i problematika pojedinaca oko mene. Vječnih putnika koji traže sreću tako da put krče poklanjajući osmijehe. Osoba što odlaze ranim autobusom i kojima je stalo više nego što se naizgled čini. Egoističnih pojava koje spleen ubija u pojam i pretvara u zvijeri. Frustriranih curica koje traže samopotvrdu previše jeftino i bez elegancije.
"Dugujem ti piće idući put."
"Duguješ... Dva."
Ou jea.
Post je objavljen 28.05.2007. u 18:43 sati.