Marketing
Dragi moji marendari,dobro mi došli!
Sigurno ste i vi život doživljavali kao nešto
što nam je dano i što teče samo po sebi i najčešće
ste ,isto kao i ja sve prepuštali sudbini.Čekali ste
svoje vrijeme,onaj pravi trenutak i..često životarili.
Takvim životom često nisam zadovoljna,sigurno
ni vi.Ponekad bi se nešto u meni uzburkalo.Nekoliko
dana bi me držala neka groznica,tresla bi me i ja
bih se počela buniti protiv..ustaljenosti,svakodnevne
kolotečine.
Gušila bih se.Sve te ustaljene navike,uvriježeni
obrasci svakodnevne rutine počeli bi u meni buditi
bunt,otpor,osjećala bih navalu ratnog vihora i onako
bez glasa,u sebi iz sve snage zavikala :Moram nešto
mijenjati!A onda bih opet sve negdje duboko u sebi
prigušila.Sakrila od sebe i drugih i nastavila po starom.
Naravno,svi mi,duboko u sebi znamo da nam
život baš i ne ide u pravom smjeru.Ne živimo onako
kako želimo,zaslužujemo i čini nam se da pravi život
protiče pored nas.
Zbog toga se često priklanjamo različitim
ovisnostima,pretjeranoj težnji za dokazivanjem na
poslu,pretjerivanju u hrani,gledanju televizije,surfanju
Internetom,podliježemo potrošačkoj groznici i dani
nam prolaze u ispraznostima od kojih se nimalo ne
osjećamo bolje i koje nas odvode još dalje od onoga
što u stvari u životu želimo.Duboko u sebi,bolno
smo svjesni te činjenice.
Moramo nešto promjeniti!
Moramo.I to još danas.Ovaj glas nezadovoljstva
u nama je poziv na uzbunu i ne smijemo ga zatomiti
u sebi.Počnimo sa malim stvarima,a sutra će mo
promijeniti više.Prekosutra još više.
Izađimo iz okvira naših vlastitih navika.Svaki
trenutak života pokušajmo doživjeti sa novom svježinom.
Neka dani ne budu jednolični,isprazni i neka nam uvečer
ne ostavljaju u nama onaj osjećaj gorčine i umora.
Svoje ukućane nemojmo više napadati za svaku sitnicu
koja nam se na njima ne sviđa.Počnimo kontrolirati svoju
ljutnju.Radije prošetajmo.Radujmo se svježem zraku,
ljepotama prirode i tome što smo zdravi.
Posvetimo se onome što smo zanemarivali.Posjetimo
roditelje,staru tetku,bolesnog prijatelja ili poklonimo
staru odjeću nekoj humanitarnoj udruzi,udjelimo deset
kuna beskućniku na uglu ulice ili..udomite psa.Životinje
imaju poseban dar da iz nas izvuku ono najbolje,ono
dječije što se još uvijek krije negdje duboko u nama.
Kada čovjek učini nešto dobro osjeća se ispunjenijim.
Ubrzo to u nas donese onaj polet,sreću i shvatimo da smo
u stvari više dobili nego dali.
Taj novi odnos prema ljudima oko nas,prema prirodi,
životinjama,životu uskoro će promijeniti i nas.Radovaće nas,
ponovno,one male stvari,stvari koje ništa ne koštaju,a
vratiti će nam onu volju za životom koja nam je nedostajala.
Napravimo drugačiji ručak.Sastavimo ga od zdravijih
namirnica,iskoristimo novi recept ili onaj zaboravljeni od
bake,tete,mame.Pojedimo ga sa posebnom pažnjom,na
lijepo postavljenom stolu iz finog porculana,onog za ovakve,
posebne prigode.Ovaj dan to zaslužuje.To je prvi dan
ostatka našega života.
Preokret ste već učinili.Pročitali ste ovaj moj post
i već.. sutra nešto će te u svom životu promjeniti.
Sigurna sam.
Krenite od ručka,kao i ja danas. Spremila sam
omiljeno jelo moje bake i stol ukrasila buketićem ruža
sa grma koji je u mom vrtu posadila moja mama.
Ako mi se odlučite pridružiti rado ću s vama podijeliti
zdjelicu juhe od šampinjona i tanjur finih,
domaćih krpica sa zeljem (moja baka je to zvala
"flekice sa kupusom").Uvijek ste mi dobrodošli.
Pozdravljam vas s osmjehom.
Post je objavljen 27.05.2007. u 00:52 sati.