Marketing
e da... jučer je bio ok dan. nekako je bilo pusto u školi, ipak maturanata više nema. baš mi je žao zbog toga.
ne znam, al nekako je drugačije. ne čujemo više zviždanje po hodnicima niti bježimo od manijaka koji nose bočice pune vode spremni na paljbu. ovaj tjedan mi je bio super. gotovo da i nismo imali nastavu, maturanti su upadali po učionicama, zalijevali nas, pjevali... ali zadnji dan je bio najbolji.
koliko ih je samo došlo pod gasom, upadalo na satove, jedan je srušio ploču u našoj učionici,
ostali su brali cvijeće i nosili razrednicima... s jedne strane bila sam ljubomorna no opet ne bih mjenjala sadašnju situaciju. svjesna sam situacije da smo mi sljedeći za dvije godine, to mi je zbilja prebrzo. pola srednje škole mi je proletjelo, ne želim to. slušajući druge kako komentiraju da je srednja škola najljepši period života, nisam spremna prihvatiti kraj toga. i ne želim kao mnogi napuniti 18 god. ne znam zašto, ali taj događaj ne budi u meni euforiju kao kod mnogih. imam dojam da time završava jedan period mog života. a smeta me jedino to što je sve nepovratno. a vrijeme prolazi i prolazi, sve brže... sve odlazi i nestaje, prijateljstva, ljubavi, škola, bol,... i sve je nepovratno. to mi je užasno teško za prihvatiti. opet, samo čekam praznike, a znajući da u desetom mjesecu ću opet biti godinu starija, čini me nervoznom. ok, nisam stara, imam još velik dio života pred sobom, ali ne želim pustit ove godine i ovo što sada imam. a svakom godinom dolazi nešto novo, ljudi se mjenjaju i ja sama to osjećam. a ne mogu spriječiti sve spomenuto... i znam što ćete pomisliti. moj odgovor je: ja jesam zadovoljna svojim životom dok će on biti kakav je sada!! i to što svaka godina nosi nešto drugačije nekima je bolje. ali ja to ne prihvaćam.
možda se bojim promjena, mislim da je to...
ali definitivno sada uživam.
i danas idemo van, naravno. koncert je na Korani. bit će dobro, znam...
ljudi, vidimo se 
pusica mojim pucama: Dini,
Luciji i Mariji
Post je objavljen 26.05.2007. u 16:51 sati.