na papir zelim ispustiti svoju dusu...zelim reci ono sto se nebi usudila njemu.zasto sve i jedna ima svoga maloga a ja nemogu imati tebe.zasto je ljubav tako okrutna mozda samo prema meni ili...
zar uvijek moram patiti,liti suze za nekim tko nikad nece biti moj...
nade mi nestaje,srce puca,dusa pocinje crnjeti..
boze zar me i ti ostavljas ako uopce postojis?zar uvijek samo pitanja moram postavljati bez odgovora na njih...
sjecam se jos onoga dana kada sam te ugledala,otada te moje srce rezerviralo samo za sebe...
okrutna je ova sudba sto nam neda da budemo zajedno...
svaki dan ,cekam kraj skolskog sata...
trčim kao ludakinja niz hodnik,guram se samo da bih dosla na mjesto gdje si ti...
tvoj pogled mi je dovoljan da budem najsretnija na svijetu...
u trenutku kada je tvoj pogled usmjeren prema meni...mozda negledas mene mozda nekog od mojih prijateljica??
ponekad mislim da je ovo velika zabluda,plod moje mašte...
kada pomislim na to slomim se do kraja.moje tjelo je prisutno ali duh nije...
i onda kada sve zavrsi,svi odemo u svoja skrovista...
pozelim oka sklopiti da zaboravim na svoju crnu dusu..na tebe...
no ti se pojavis nepozvano u mojim snovima...
zasto mi to radis...zasto me unistavas do kraja...
da si samo na mjestu crne duse...
i onda kada crnilo unisti do kraja moju dusu,srce nestane,padne zadnje suze s moga lica....
zadnje rjeci bijahu zbogom okrutni gade....:-(
SORRY PRIJATELJI MOJI NEMOGU VAM OSTAVITI KOMENTARE NESTO MI STEKA.....
TAKO DA ZNATE DA MISLIM NA VAS I DA VAS ČITAM...
Post je objavljen 26.05.2007. u 11:40 sati.