Marketing
an entire generation of kids who dont belong.
Ana (d razred) napisala pa ja objavljujem da vi kažete kaj mislite. Moram napomenut da je to pisala prije par godina (7. razred kaže). Ja sam odavno skužila da je talentirana,pa eto.
Bio je lijep, sunčan dan, baš kada je padala kiša. Ovaj bio je ružan, kišni dan, i vani je sijalo sunce. Ispočetka! Bio je oduran, ljigav dan, vani je padalo k'o iz kabla, a ja sam se toliko dosađivla, toliko, da mi je došlo da se igram s Barbikama. Ali, nemojte nikome reći. Tog predivno odurnog dana, ušla je bez kucanja, tko drugi, nego mama? "Pospremi sobu",rekla je. "Ma, stara, pospremi si je sama!" ali bi se smrtno uvrijedila što sam je nazvala "stara", pa sam ipak kiselo odgovorila: "Dobro" i poslala joj pogled "uh, glupa si". " Dolaze nam gosti", rekla je ona i isto tako kako je ušla i izašla. Nee! Ne smiju doći gosti! Ne! Dan je dovoljno usran! Samo bi falilo, da ga provedem s nekim glupim maminim prijateljima, umjetno se smijući šalama koje nisu ni približno onome što se naziva smiješno! A, ne! To ne! Moram pobjeći i spasiti se, pa makar do kraja života pospremala sobu! Polako sam odškrinula vrata. Zrak je čist, u hodniku nema nikoga! Došuljala sam se do vrata i baš kada sam htjela stisnuti kvaku, iza sebe sam čula "umiljat glasić": "Kamo si se uputila mlada damo?" Shit! Tako malo mi je falilo do slobode! "Ma, htjela sam prošetati" rekla sam bahato. "A tko uopće dolazi?"upitah pomirljivo. " Darko i Irena", rekla je mama sretno. Darko i Irena? Dan ne može biti gori! Reći ću vam nešto o njima. --------------- Upravo tako. O njima se nema što reći. Oni su dosadniji od...ma, ne znam od koga su dosadniji koliko su dosadni! Ajme, što ću raditi? Šutiti i smiješkati se, što i svaki put radim kada dolaze gosti. Sati su prolazili i došlo je sedam. Kao i obično, Darko i Irena došli su točno u minutu. Mama im je sva sretna otvorila i počela ih grliti i ljubiti. O, ne! Krenuli su prema meni. Mrzim se ljubiti s gostima, a pogotovo s Darkom i Irenom. Cmok! Teta Irena me tak' pobljubila da mi se obraz zacrvenio od boli, a striček Darko me kao i obično pomilovao po glavi i rekao nešto u stilu "o, ako si narasla", ali ne znam točno što, na što sam se ja najkiselije što sam mogla, nasmiješila. Mama ih je odvela u dnevnu sobu. Htjela sam pobjeći u svoju sobu, ali me je moja turbo pametna mama pozvala ( bolje rečeno natjerala) da dođem u dnevnu sobu. Dok su oni pričali o poslu ( inače, mama mi je medicinska sestra ) ja sam se kiselo smješkala moleći Boga da pošalje neku prirodnu katastrofu. Prošlo je par minuta ( meni se činila kao vječnost ) i onda su se pojavila moja braća. Prvo su pojeli sve grickalice, koje je mama brižno kupila samo za Darka i Irenu. Pogledala sam mamu. Žila na vratu joj je polako kuckala. Zatim su počeli urlati i igrati se s Pokomenima. Uf, žila je naglo iskočila! Svaki put kad je mama ljuta, žila na vratu joj iskoči. Bljak. "Djeco, odite u sobu igrati se", rekla je mama na rubu živaca. Baš kada sam krenula na put oslobođenja, mama je rekla:"Ne, ti Petra" "Daj pusti djecu da se igraju", rekla je teta Irena. " Jakove, odi meni u krilo." Mali je poslušno došao, a Filip je otišao stričeku Darku. Koji umiljatori! Misle da će nešto dobiti.Vjerujte mi, neće. Mama, teta Irena i striček Darko nastavili su razgovor. Tijekom njihovog užasno dosadnog razgovora teta Irena je stalno škaljala Jakova, a on je jaaako škakljiv. "Ma-ma?", promucao je mali. "Dušo, ne prekidaj mamu." "Ali, mama!", mali će na rubu plača. Pokušao se izmigoljiti iz Ireninog krila, ali ga je toliko snažno grlila, da se skoro ugušio. Prošlo je par minuta i teta Irena je vrisnula onako prodorno, kao one babe u operi. Otprlike ovako. " Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!"
"Što je bilo?", uspaničeno će mama. " Nee z-z-n-a-m ", promuca teta Irena. "Ja sam ti mama, govolio, ali nisi slušala " He, bravo mali! Tko joj kriv, kad nikad ne sluša. Neka se dječji glas čuje! Teta Irena je naglo ustala, a za njom i striček Darko. Kad je ustala, imala sam što vidjeti. Mali joj se popišao po hlačama. Skoro sam se ugušila od smijeha. Teta Irena i striček Darko su krenuli prema vratima ( bolje rečeno potrčali ) i nestali brzinom svjetlosti. Mama je sva u komi zbog propalog dana, čistila kauč od Jakovljeve pišaline. Tako završi svaki dolazak gostiju. Ili se nešto prolije ili razbije, ili se netko popiški, a u najgorim slučajevima se dogodi neka prirodna katastrofa. Još je gore kada idemo u goste. Ali, nije važno. Unatoč strašno dosadnom danu, ovo s pišalinom je bilo svjetlo na kraju tunela ili kak' se god kaže.
_____________
A sada,znam da dugo nisam ništa pisala. Ali stvarno više ne zna o čemu. Potrudit ću se negdje nać inspiraciju. :D
Sutra norijada,u ponedjeljak maturalna večera pa mi je sve to tak lijepo,ujedno i tužno. Btw. imam brata maturanta ako niste znali.
Za kraj ću pozdravit sve,a pogotovo svoje dvije ljubavi :Tinu i Lanu. 
Samo mi znamo koliko se volimo i koliko nam je lijepo zajedno. :D Pice moje. LOL
Papa...pusa svima. 
Post je objavljen 23.05.2007. u 21:37 sati.