Emigrant iz njenog srca sam
omamila me je kao tužno drvo san
a rekao bih sve što ćutao sam pre
bez lišća jesen ne ide
Plutam svetom kao konzerva
koja samo se iznutra otvara
moja tuga nema kraj
i kako sad da zovem taj
bez nje u meni osećaj
I tako budan sanjam tvoj zagrljaj
lutam svetom, tražim te
budan sanjam tvoj zagrljaj
ponekad samo dođe, pa nestane
Emigrant pod svojim krovom sam
opijen smejem se i tako pijan setim se
da ova priča nema dno
i kako sad da zovem to
nadanje do ludila
Budan sanjam tvoj zagrljaj
lutam svetom, tražim te
budan sanjam tvoj zagrljaj
ponekad samo dođe, pa nestane
Io sono emigrante
ho perso l' anima
ho solo liberta
dov'e casa mia c'e malinconia
Post je objavljen 22.05.2007. u 22:02 sati.