Ponekad dok sanjarem bivam...
Raspuštam misli da se razlete,
Prostranim poljima da lutaju,
Kao pčele od cvijeta do cvijeta,
Skupljajući vrijedno nektar života...
I tako... sklopljenih očiju...
Jedna misao poželi da je čujem...
Možda je nemoguće, znam...
Ali kako da opišem tvoju dušu,
Kako od nje da stvorim sliku...
Iz srca uzimam boje za tebe,
U osjećajima svojim pronalazim
Najljepše nijanse mirisnih boja...
I slikam duše tvoje latice nježne,
Jednu po jednu kao nježnost tvoja...
Dobrotom i pitkošću duše tvoje
U kojoj se mazi iskrenost topla,
Pogledom snenim latice slažem,
U srce cvijeta meke i nježne,
Kao što srce je tvoje puno cvijeta...
Još samo par kapi rose
Na latice da prospem sad
Da dodaju sjaj oka u slici...
U odsjaju duše bistre i čiste,
Jutarnjom rosom da okupam cvijet...
Post je objavljen 21.05.2007. u 13:37 sati.