Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pumastichno

Marketing

Prepoznajte ih :)=

Odlučih sjesti i konačno napisati nešto o čemu razmišljam već duže vrijeme. Neću reći da je tema današnjeg posta glad u svijetu ili terorizam, ne. Ovaj post nema temu, ali ima poruku. Ovaj post nema neki specijalno zanimljiv sadržaj, ali u njemu ima emocija. Ovaj post nisam napisala polako i razmišljajući. Ovaj post pišem iz srca.

I sad kad riječi već lete same od sebe, kad ne trebam uložiti preveliki napor da formuliram smislenu rečenicu prelazim na stvar.

Rođen u gradu, od bogatih roditelja koji imaju svaki svoju karijeru, ugled, dobar posao... Nije umišljen, nije sebičan i škrt, ali ipak ne zna cijeniti sitne radosti koje mu svakodnevno ispunjavaju život. Ne može se zadovoljiti malim stvarima, lijepom riječju. Nije on kriv, tako se dogodilo, život ga je odveo u ulicu u kojoj nema mjesta za sitna zadovoljstva. Ne poštuje ljude, ne trudi se. Zna da će, što god se dogodilo, imati svoje mjesto pod suncem. Već će ga negdje netko progurati. Ipak on ima ime, etiketu koja kaže da je primjerak kvalitetan i vrijedan, deklaraciju koja kaže da se u njemu krije uspjeh. Nema veze što je on zapravo samo obična kopija i što je daleko od uspjeha kao nebo od zemlje. To je već druga priča.

Rođen na selu, od siromašnih roditelja koji imaju svakojake probleme... Nije umišljen, sebičan i pohlepan. Ponosan je. Proživio je mnogo ružnih stvari. Njih, naravno, nije lako izbrisati iz sjećanja. No, on pamti i lijepe trenutke u svom životu. Oslanja se na druge, vjeruje im (možda i previše), pošten je. Prošli događaji kojih se ne prisjeća rado, ali ih se sjeća s ponosom, izgradili su ga i pretvorili u dobru osobu koja ima dovoljno ljubavi da je podijeli s drugima. Sad je on taj koji ima dovoljno srca da pomogne drugima. Nikada nije imao rame za plakanje, ali se nesebično žrtvuje za druge. Iako nije imao sve što je želio, sada ispunjava želje drugima. Trudi se, bori, želi nešto postići na pošten način, svojim radom. Želi se dokazati.

Iako je ovaj prvi uspio i sjedi u nekom uredu, donosi važne odluke premda ne zna što zapravo radi, drugi je sretan jer pošteno živi. Zna da je premalo plaćen, cijenjen i poštovan, iako radi zahtijevan posao, i to samo zato što nije imao etiketu, ime. Ipak, vjeruje u bolje sutra, još uvijek se trudi i bori. Ima ženu i sina, probleme, premali stan... Ali ima sreću.

Dok se prvi budi umoran i neispavan, drugi se budi s osmijehom.
:)=


Post je objavljen 19.05.2007. u 15:26 sati.