Marketing
Košulja bijela...
Listajući album sjećanja mojih,
Okrećem stranicu jednu po jednu
Pronalazim slike koje još uvijek
Odišu mirisom plamtećih želja...
Puno je vremena prošlo
Od tog toplog ljetnjeg dana...
Puno je riječi izgovoreno
Sa osmjehom il' suzom u oku...
Dan za danom se nizao
Dodavajući po jednu želju novu...
Ludoj mašti prepunoj strasti
Ni samo nebo ne vidje granice...
A košulja jedna bijela
Da li moja il' tvoja želja,
Bjelinom svojom čistom
Tek slutnju je trebala kriti...
Dvije golubice tople i nježne
Ispod te bijele košulje svilene
Gnijezdo su svoje trebale sviti
I čekat' samo da budu puštene...
Ali košulja ne bijaše bijela,
Već crna kao slutnja teška...
Kao da ona već tada je znala
Da svijetla samo je ostala želja...
Da li iz straha od suviše sreće,
Nevjerice u ljubav da takva postoji,
Il' možda od tereta prošlih vremena...
Taj odgovor nikada ja dobiti neću...
Post je objavljen 16.05.2007. u 16:33 sati.