Poslje nekog vremena naučiš onu finu razliku između držanja za ruke i očekivanja duše. I naučiš da ljubav ne znači oslanjanje i da društvo ne znači bezbijednost. I počneš da učiš da poljupci nisu ugovori i dani pokloni nisu obećanja. I počneš da prihvataš poraze podignute glave i otvorenih očiju, smireno kao odrasli, a ne očajno kao dijete. I naučiš da gradiš svoje puteve u sadašnjosti jer je tlo sutrašnjice suviše nesigurno za planiranje...
Post je objavljen 16.05.2007. u 14:46 sati.