Marketing
...Moje plavooko biće...volim te...
Kada vraćaš se...
odkuda dolaziš...
kada vidjeti ću te ponovno...
Nestaješ u sjenama..
poput duha si...
sudbine,
zraka...
Noću izlaziš iz sumraka...
pojavljuju se tvoje svjetleće oći...
progovara tvoj glas...
mogla bih stoljećima besmrtno slušati
kako pričaš mi...kako dozivaš me...
Mogla bih na mjesečini zaspati
na ramenu tvome...
osluškujući tvoje šapate
i ćuteći tvoje ruke oko mene...
Hoćeš li ostati zauvijek
da vječnost provedemo ljubeći se
i grleći jedno drugo...
hoćeš li ostati...
u nadi da postoji bolji svijet..
da sudbina bijaše
što upoznasmo se...
Lijepe li sudbine
što usrećila je posljednje mi dane
ljubavi..
lijepog li sjećanja..
na tebe...
na tvoje plave oći što promatrale su me..
na tvoju kosu što mrsila se pred mojim oćima...
na tvoje ruke..
na zagrljaje..
Što učinila bih sve da ostaneš...
da nikada više ne moramo se rastati...
Postati ću vampir noću...
umirati ću za druge...
ubijati za sebe...
samo vrati se..
jer ova bol ubija me...
Okreni se...
nasmješi se i nemoj ispustiti moju ruku ikada...
zagrli me čvrsto..
kao da bih svakog trenutka mogla pobjeći...
Neka kapne rosa..
suza tvoja blistava..
na sve moje rane ljubavi..
neka bol prestane..
neka rane zacijele..
samo vrati se ti..
da mogu mirisati tvoju kosu
i ljubiti tvoje usne...
držati svoje ruke u tvojima
i plakati od sreće..
što vratio si se...
Neću te nikada napustiti...
neću te nikada prestati voljeti...
jer poput sjene je tvoj glas...
gubi se pomalo u noći..
pa vraća...
pa odlazi...
jer poput mjeseca si..
kada promatraju me tvoje snene oći...
kada grliš me..
jer poput sjene sam...
gubim se pomalo i ja...
u danjem svjetlu...
u svijetu...
jer kao izgubljena duša sam...
lutam paklom i rajem...
u potrazi za tobom...
tvoj me glas vodi dalje...
doziva me...
tvoje ruke me grle na trenutke...
pa pobježe...
lutaju..lutam...lutamo...
tražim te, vampiru plavi...
vrati se..
Čekam te gdje prvi si puta rekao da voliš me...
kada mjesec bude štitio nas od zlih demona...
i dozivao povjetarac s juga...
kada sunce se bude odavno sakrilo iza brijega...
i šum vjetra u krošnjama smirivao zle duhove..
Biti ću tamo..sakrivena...
tužna...
moje srce odjeveno u crninu...
moja krv odavno se zgrušala na tlu....
moje suze ne mogu više teći..
pod nogama rastu crne ruže...
crne od boli..
a unutra rumene i crvene poput baklje...
poput krvi...
sakrivene u pupoljku...
sakrivene od hladnoće i sivila...
Tvoj glas umiruje moje srce
i daje snagu mojoj ljubavi...
jer zvučiš tužno poput glasa mrtvog anđela...
i spokojno poput umrtvljenog ratnika...
tvoj glas šumi poput povjetarca
i huči poput oluje..
doziva...
Mogu li biti tvoja Pandora...
da oslobodim te
i osluškujem tvoj glas što tako milo izgovara riječi ljubavi...
mogu li biti tvoj mjesec da nađeš put u domovinu...
mogu li biti tvoja ruža...da pravim ti društvo i u najtmurnijim vremenima...
da volim te...
kada sunce će sjati i mjesec nedostajati..
kada ljubav će teći rijekama i mržnja odlaziti u nebesa..
kada strah će strahovati a smrt ležati duboko pod zemljom..
pokopana našom ljubavi...
Kada sretnemo se...
što ćeš učiniti?
Hoćeš li se oglušiti na doziv upomoć...
hoćeš li pomoći..
voliš li me uopće...
što je anđele...
što skrivaš iza tih oči tame i vedrine...
Jesi li živ...anđeo ili što si...
Odgovori...
gdje se skrivaš kada moje srce pronaći te ne umije...
gdje plačeš usamljen...
gdje smiješ se i raduješ...
gdje umireš....
Post je objavljen 15.05.2007. u 18:39 sati.