Nakon 4 sata vožnje autom do tamo, tri dana provedena u drugom gradu, abnormalnog prežderavanja burekom i ćevapima, kiše kao za općeg potopa, i konačno, 4 sata vožnje natrag... Ništa se nije dogodilo. Apsolutno ništa. Totalan vakuum misli.
Stari stan koji nekom nečujnom pjesmom ne skriva kako je tu vrijeme odavno stalo... I pregazilo sve. Jer jedino što se živim doima je priroda, tiho i jedva zamjetno provučena između oštrih i krutih linija zgrada.
A ja bijah kao lutalica u potrazi za El Doradom... Sjećanja.
I nađoh blago... Sad još trebam gramofon koji radi...
Gdje su nestali ti snovi...?
Post je objavljen 10.05.2007. u 19:57 sati.