Marketing
Pjesnici i chudno cvijeche
Biti zatvoren, nekoliko sati muke u drvenom vlaku bilo bi prihvatljivo da nisu kraj mene ljudi koji govore chudne rime, opsjednuti svojim mirisom, ne vide zelene suncokrete koji se njishu na rubu prozora. Pupoljak jednog cvijeta se okrenuo prema podu, shvacham ga, nije mogao podnjeti poglede. Dok gledamo sunce ne vidimo jedni druge, ali ljudi chudne rime su gledali, pomatrali i govorili. Nisam nikad chula taj jezik pokreta desne ruke i podignute obrve. Vishe znakova su jedna rijech, ali nijedna njihova pjesma mi se nije chinila prijatnom i uljudnom. Vishe manualno olakshavanje vastitih poteshkocha da se izraze. I tu sam ja, i dalje trazhechi svoj suncokret u vlaku punom stakla. Odlutati u stvaran svijet negdje izvan gibanja bi mi u tim trenutcima prijalo, ali svaki put kad se oslobodim magle ugljena sretnem ponovno one iste ljude iz vlaka i dalje grchevito pokushavam shvatiti njihov ritam, ali mi svaki put suncokret odvuche pazhnju i ja odlutam tamo gdje svi gledaju u sunce.
Post je objavljen 08.05.2007. u 05:04 sati.