jednom davno netko pametan je rekao da najteža stvar u ovom životu je samo živjeti ga. . .
sad se evo u potpunosti slažem s time . . .
i odlučila sam odustati od onih mojih nerazumljivih postova za ostatak svijeta . . .
tako da evo . . .
pokušavam napisati pošteni post. . .
pod utjecajem raznih događaja odlučila sam jednostavno promijeniti neke stvari . . .
e da sad sam proučavala svoje stare blogove i naišla na ovo:
Jednostavo čujem riječi:
Is there nothing left...
I try to sing this song
I... I try to stand up
But I can't find my feet
I try, I try to speak up
But only in you I'm complete
I ponekad mi se doista cini da pronaci cu smisao, a onda me puka realnost udari u glavu i odjednom shvatim da nije ni postojao.
Zapravo, tog smisla ima toliko mnogo posvugdje i u nama samima daje uspio sam sebe ponistiti. Pitam se kako...
I try to sing this song
I... I try to get in
But I can't find the door
The door is open
You're standing there
You let me in
Zasto? Zasto postavljam hrpu pitanja? Zasto dajem besmislene odgovore?
Zasto pravog odgovora nema???!!!
Gloria...in te domine
Gloria...exultate
Gloria...Gloria
Oh Lord, loosen my lips
Uvjeravam se da vjerujem. Ne znam kako.
Ne znam zasto.
A new heart is what I need
Oh God, make it bleed
Is there nothing left...
Vjerujem...
...jer moram.
davno je to bilo . . .
to je stajalo na mom prvom blogu. . .
prije 3 godine . . .
Post je objavljen 06.05.2007. u 21:58 sati.