Sjedim u busu, vraćam se s nekih divljih jutarnjih predavanja. Profesor je govorio o nekim n-tim dimenzijama i kojekakvim drugim stvarima. Pomislim, dovoljno je rano da govori o bilo čemu, jer ne bi svejedno ništa kužio.
I ovako sam bio izgubljen, zbog nesanice i kojekakvih noćnih filmova, a on mi ide objašnjavati n-te dimenzije. Nakon par sati zujanja i izgubljenosti, jedva sam došao do stanice za bus.
Sjednem na neko sjedalo, i zujim u prazno. Mislim samo kako ću se baciti na krevet i ubiti oko.
Ispred mene sjednu dvije cure, jedva da sam ih zamijetio.
Prvih par minuta nisam ni registrirao o čemu govore. To je zanimljivo, ljudi u busu nikad kao ne slušaju tuđe razgovore. Jarca! To mi je najbolji dio putovanja, kad si dio nekog drugog svijeta, a nitko te ne gnjavi.
I tako one razgovaraju, lijeva se okrenula malkice u desno, točno da joj vidim desno oko. I razmišljam bezveze, kako si je počupala obrve. Pomislim, savršeno su počupane. Pomislim ponovno, jesam li gej, koji mi je?
I promatram i dalje njene obrve, reko stvarno se potrudila. Pomislim ponovno, kako bi volio da se takve oči probude kraj mene. Dobro je, nisam gej.
Bacim pogled, na traper jaknicu, i sad se dovoljno okrenula u desno, pa sam primjetio kako joj se ovratnik zafrkao. Pružim ruku i izravnam ga.
Nje dvije se zbunjeno okrenu prema meni, i upute mi pogled.
tada shvatim da nisam dio tog njihovog svijeta. Samo sam se zbunjeno nasmijao, i ostao šutjeti. A ona odvrati "Hvala.".
Htjeo sam reći hvala i tebi, ali bus je već bio na mojoj stanici...
Post je objavljen 02.05.2007. u 14:23 sati.