Obavio sam svoj posao, sad sam spreman suočiti se sa svakim spellcasterom (dok god imam toranj sa prozorom u blizini) No ne želim cjelidlačit... Tjedan je bio zanimljiv, no ne toliko uspješan što se tiče mog zadatka...
Lopovice nije bilo nigdje na vidiku, te sam mogao nesmetano krenut na svoj put..put negdje, prema rubu. Valjda sam krenuo na pravu stranu... Dakle gdje da počnem... Prošao sam kroz mnoštvo ruševina izgubio zapis dnevnika koji sam pisao jer mi je neki zmajić uporno palio papir nakon što bi napisao.. Prokletstvo a rekao sam mali plamen kako bi osušio tintu... Mrzim kad se cijedi po pergameni... To uopće nije kul, povezano sa mojim rukopisom stvoreno je za ubijanje moždanih stanica. Hmm što su moždane stanice i otkud mi ta glupost (radi rukama zaštitu od zla) Morat ću molit da se riješim poganih misli... Neki dan jedan me tip pokušao uvjerit da je zemlja okrugla... koja glupost..naravno bacio sam ga u bunar da se ohladi i razmisli, činilo se da gori tom idejom to je bilo za nejgovo dobro.
Next day... ah divno je hodat među ruševinama... Potpuno opuštajuće... jedino me neki klink-klink ometa u razmišljanju... Na žalost nisam utvrdio odakle dolazi... čudni su putevi Bahamutovi...
Treći dan naišao sam na poganski hram... srećom sreo sam nekog maga, koji je također trebao moju snagu akko je rekao pa mi je nakon što sam mu ljuljao bebu deset minuta smanjio taj poganski hram da ga mogu stavit u džep... Kasnije ću dimom istjerat stanovnike iz njega ako se sjetim...
Četvrti dan sam sreo onu poluvilenjakinju i gurnuo joj hram u ruke našto su iz njega doprli vriskovi... Ah pogani se mole svom bogu, mogli bi barem bit tiši... Na žalost nije imala sag sa sobom te sam otišao...
Samo sam se okrenuo i otišao, dok mi je ruka slučajno zapela za nešto mekano... nema veze nisam se osvrtao...
Post je objavljen 01.05.2007. u 14:11 sati.