Oproštajno pismo, na papiru razbacana slova,
proklela me znajte sudbina ova,
razorila mi ljubav što dovela me u raj,
razorio me nestanak te ljubavi, njezin kraj....
Srce je u grudima gnjilo, raspada se...
umrijet zbog ljubavi-eto događa se...
teško dolazim do zraka,
ne vidim ni svoje misli od sveopćeg mraka...
Znam samo da trebam otići,
u tišini, da ne probudim ljude što lijepe snove sniju,
u zaborav, u nepovrat stići...
Umrijeti s osmijehom na licu,
radije nego živjet suznih očiju,
umrijeti skočivši s zgrade, oponašajući vedru pticu...
Post je objavljen 30.04.2007. u 02:19 sati.