-Amanda, ustani!-začula sam neki glas. Poznati ženski glas. Zašto me ne ostavi na miru?-Am, diži guzicu! Gospođa Webbery će poludjeti ako vidi da te nema na doručku. Am, daj, čak sam se i ja ustala!
Tek sam tad shvatila da je to Maggien glas. Zašto je, k vragu, tako dosadna?
-Amanda, taj vlak neće čekati samo na nas! A znaš što i gospođa Webbery kaže: Moramo doći što prije! Pa zaboga, ubojica je na slobodi!Nasmiješila sam se. Maggie je, čak i u ovo rano jutro odlično kopirala glas gospođe Webbery.
-U redu, u redu. Evo, ustala sam se.-rekla sam i nevoljko se ustala iz kreveta. Još uvijek sam se smijala. Maggie je odahnula.
-Hvala Bogu i svim ostalim svecima.-rekla je.-Ne znam znaš li, Am, ali budim te već otprilike pola sata, a i vodom sam te polila, valjda ti to objašnjava zašto ti je kosa mokra.
Opipala sam kosu.
-O, k vragu, Maggie! Ubit ću te!
Prasnula je u smijeh i istrčala iz sobe. Bio je prvi rujan. Dan za polazak u Rosewhite. Ostatak ljetnih praznika, od mog rođendana pa do danas, sam provela kod Webberyjevih. Tu smo bile i Maggie i ja. Webberyjevi su nas rado ugostili. A i Mel je bila sretna što nas vidi. Nas tri smo se odlično zabavljale, osim što nas je gospođa Webbery skroz opominjala da se čuvamo i pazimo jer je ubojica na slobodi. Kao da to i same nismo znale. Već smo naučile kako savršeno kopirati glas gospođe Webbery pošto je to svakodnevno ponavljala. No došao je i kraj praznicima i sad moramo natrag u Rosewhite. A nije da nam je žao zbog toga. Ja sam jedva čekala. A i Maggie se veseli novim podvalama. Melissina mlađa sestra, Annie, ove godine kreće u Rosewhite. Obukla sam traperice i majicu, kosu osušila ručnikom jer se nismo smjeli koristiti magijom izvan Rosewhitea i spustila se u prizemlje na doručak.
-O, dobro jutro, Amanda.-pozdravila me gospođa Webbery.-Dobro da si sišla, ne bi željeli zakasniti, zar ne? Ipak je ubojica na slobodi…
Vidjela sam Maggie i Melissu kako kolutaju očima. Činilo se da se i gospodinu Webberyju to njezino ubojica je na slobodi popelo na vrh glave. Zbilja, činilo se da cijeli svijet govori samo o Simone Goldberg.
-Michael, silazi dolje!-zaurlala je gospođa Webbery.-Doručak će ti se ohladiti. Neću da stignemo u zadnji tren kao svake prijašnje godine!
-Da, mama, pa ipak je ubojica na slobodi, zar ne?-dovikne joj Michael s kata.
Svi u prizemlju, izuzev gospođe Webbery, smo prasnuli u smijeh.
Gospođa Webbery je imala pravo, i ove godine, kao i prijašnje smo na kolodvor stigli u zadnji čas. No ono što me posebno iznenadilo je što sam vidjela Matta tamo.
-Samo sam se došao oprostiti i zaželjeti ti sreću u novoj školskoj godini. I, molim te, Amanda, čuvaj se.
-Dobro, u redu, znam to već Matt. Ubojica je na slobodi.
-Da, valjda.-rekao je, a ja sam se nasmijala i zagrlila ga.
Pozdravili smo se sa svima, Annie se odmah upoznala s nekom otkačenom curom po imenu Fanny. Michael i Tom su se pridružili svojem društvu. Dok smo Mel, Maggie i ja prolazile hodnikom pratili su nas mnogi znatiželjni pogledi. Buka oko onog što se dogodilo u kristalnoj dvorani i s onih pet zadataka još se nije stišala. Putem smo pozdravile Aniru i Annu Karkaroff, čule smo da se Dante premjestila u Andoru i da je prekinula s Marcom, opet smo se zakačile s Amber i njezinom novom prijateljicom Michelle. Naposljetku smo se smjestile u jednom praznom odjeljku.
-Čula sam da je ta Michelle strašna. Meni se nije tako činila. Ali kažu da je zbilja zla.-reče Melissa stavljajući svoj kovčeg na praznu policu.
-Vraga je zla!-reče Maggie grickajući neku ušećerenu lizalicu.-Meni se samo činila kao neka prevelika glupača koja bi se družila s Amber.
Nasmijala sam se i klimnula glavom u znak slaganja.
-Nemojte biti tako sigurne.-reče netko ulazeći u odjeljak. Bila je to Leni.
-Možemo li vam se pridružiti?-upita Dante ulazeći odmah za njom.-Sve ostalo je zauzeto.
-Da, naravno.-reče Melissa pomjerajući se do prozora i puštajući ih da sjednu.
-Michelle je pravi užas. Zbilja je zla.-reče Leni.-Posvađala sam se s Amber oko nje. Zapravo, ne želim više uopće čuti za tu kučku…
Ona je još nešto brbljala o Michelle i Amber. Dante je nezainteresirana sjedila do nje prazno buljeći kroz prozor iza kojeg se izmjenjivao pejzaž. Polja, pašnjaci, krave i ovce, modro plavo nebo na kojem bi se ponekad pojavio koji oblak koji je kanda zalutao tuda…
-Dante, što ti je?-upitala sam.-Jesi dobro?
-Mda, jesam… Sve je u redu…-promrmljala je i zatim se ponovno okrenula k prozoru.
-Prekinula je s Marcom.-reče nešto tišim glasom Lendora.-On sad hoda s Amber.
-Rekla sam ti već da za Marca ne želim ni čuti.-obrecne se na nj Dante.-Sad imam drugog. Malo manjeg gada.
-Da, samo što njega nitko nikad nije vidio.-reče Leni. Čini se da je iz nje izašlo nešto što je već jako dugo željela reći svojoj prijateljici.- A kao, ide u Rosewhite. Dante, da nisi ti možda izmislila tog tipa? Mislim, po tvojoj priči, tip je savršen. Samo što ga nitko nikad nije vidio…
I tad se vrata odjeljka otvore i unutra uđe…O, moj Bože, fakat savršen tip. Bio je nevjerojatno zgodan i prekrasan. Ispod plave majice nazirali su mu se mišići. A kad je progovorio glas mu je bio tako dubok sa tim stranim naglaskom… Bio je sav… Savršen… Maggie me pogledala.
-Oprostite, tražim Dante.-reče on.
Ona se ustane i približi mu se, prošapće mu nešto što mi nismo mogli čuti, zatim on njoj opet nešto prošapće i onda se poljube. Leni ih je promatrala sa otvorenim ustima, Maggie me samo gledala onim svojim možeš-ti-to-Am-vjerovat pogledom.
-Ja biti u susjednom odjeljku ako mene ti budeš trebala.-reče on. Čini se da mu engleski nije baš bio najjača strana. Otišao je, a Dante se s osmjehom na licu vratila na sjedalo i zagledala kroz prozor. Prije nego što je ponovno utonula u svoju snenu zanesenost rekla je Leni:
-Vjeruješ li mi sad?!
Leni joj ništa nije odgovorila samo je tupo klimnula glavom.
Daniela nisam srela nigdje u vlaku. Gdje je on?
Kad je već pao mrak i kad su u vlaku već gorjela svjetla, a mi bili presvučeni u svoje školske pelerine, vlak je stao. Umorni, gladni i pospani dovukli smo se do dvorca Rosewhitea. Iznad nas je preletjela kočija koju su vukli bijeli konji i koja je prvašima pokazivala njihov novi dom narednih pet godina. Uvukli smo se u Blagovaonicu i smjestili za stolove. AnGuBo je zatim razvrstao prvašiće. Annie, Melissina sestra, dospjela je u Boliveri, kao i njezina najbolja prijateljica Fanny. A zatim smo večerali. Hrana je bila božanstvena, nismo mogli dočekati da napokon nešto smjestimo u naše prazne želuce.
Nakon večere profesor Strallman se ustao da održi govor. Smjesta je nastala tišina.
-Baš me zanima tko će biti novi profesor Obrane.-došapne mi Maggie.
Klimnula sam glavom, i mene je to zanimalo više od svega što nam je Strallman htio reći.
-Melissa, što ti…-počela sam okrenuvši se Mel što je sjedila do mene, ali vidjela sam tad da me Melissa ne sluša. Njezin pogled pun prezira bio je uprt u mjesto za stolom za kojim je sjedila žena koju nikad prije nisam vidjela. Ona je valjda trebala biti nova profesorica Obrane. Iz moje zbunjenosti prenuo me Strallmanov glas.
-Eh, umalo sam zaboravio, ove godine, kao i svake prethodne, imamo novog predavača Obrane. Oprostite mi, predavačicu. Molim vas, pozdravite profesoricu Kimberly Doyle.
Ta žena u koju je Mel zurila sad se ustala. Bila je to veoma lijepa žena, zapravo, rekla bih djevojka, duge crne kose i tamnih očiju. Mnoštvo učenika je zapljeskalo, a čulo se i nekoliko zvižduka sa strane muškog dijela škole. Nasmiješila sam se. Moj osmijeh je brzo zamro. Čim sam se okrenula prema Melissi. Ona je u novu profesoricu zurila s ogromnim bijesom. Neviđenim bijesom. I ogromnom mržnjom. Neviđenom mržnjom…
p.s. Prvo se želim ispričati svima kojima nisam javila za novi post. Komp mi je bio pokidan i nisam uopće uspjevala na internet. Tako da mi je zbilja žao. Pokušavala sam i onda me spoji pa me ponovno izbaci itd. Evo, već zbilja razmišljam da prestanem pisati ovaj blog. Nije meni problem napisati post i obajviti ga, nego mi je problem svima javiti za taj novi post. Nas HP-ovaca ima zbilja mnogo, a ja ne želim ikoga zaknuti i onda se trudim većini javiti za novi post. A to zbilja zna potrajati jer ja imam neki prastari modem. Znam posjediti i po više od četiri sata za kompom, samo javljajući za novi post.
Evo, samo da znate, novi postevi će biti petkom, pa i ako vam nisam javila znate kad su...
Oprostite još jednom i stvarno vas neizmjerno molim da se ne ljutite na mene...
Post je objavljen 27.04.2007. u 19:31 sati.