Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nintzch

Marketing

Zagreb

Evo vratih se iz tog famoznog Brisela. Let natrag bio je malo nemirniji nego u polasku. I opet moram istaknuti super uslugu naše Croatiae Airlines - čista 5-ica! Međutim, ono što me je dočekalo u Zagrebu bilo je sve samo ne 5-ica.

Sletimo mi u kišoviti Zagreb (jedno vrijeme bili smo stalno u oblacima tako da sam si mislio kako će ovaj pronaći pistu?) i baš me lijepi prizor dočeka. Malo prije nas sletio je zrakopolov iz Beča, tako da kad smo mi došli bilo je hrpa ljudi koji su čekali prolaz provjere putovnica. Red je bio toliko velik da svi nisu mogli ući u zgradu pa su zadnji neko vrijeme stajali van zgrade?! Naša divna policija imala je otvorena dva šaltera na kojima su laganim tempom dvoje policajaca kontrolirali putovnice.

Za vrijeme našeg čekanja počela je pristizati naša prtljaga na onu traku. E tu dolazi do problema. Nešto je zablokiralo kofere koji su počeli padati s trake na pod i nastao je čep kofera i torbi, svi nabacani jedan na drugima i po podu. Nitko za to zadužen nije reagirao. Tek je dotrčao jedan službenik koji je bio na dočeku leta i počeo lupati po vratima osoblju koje se brine za prtljagui zavlačiti galvu kroz mala vratašca ne bi li netko odgovorio. Budući da nije bilo odgovora nekako je hitno zaustavio cijelu traku.

I tako su naši koferi nabacani jedni preko drugih ležali na hrpi pa 10 ak minuta bez da je itko došao srediti nered. U međuvremenu prošao sam kontrolu putovnica (a MUP bi ubilo da stavi još 1 ili 2 čovjeka u vrijeme kad zna da dolazi više letova) i u toj hrpi kofera pronađem svoj kako leži s unutarnje strane trake na podu. Čekam ja, čekam misleći kako će netko doći. Ništa. Tek je jedan mladić provirio glavu kroz vrata i na moje pitanje kako da ja dođem do prtljage rekao, kako on ne radi tu i da će doći kolege. E pa sad mi se više nije dalo čekati i odoh ja sam po svoj kofer. Da bih došao do njega morao sam preći tu pomičnu traku i bila mi je slika u glavi kako ja taman zakoračim na traku kad ono traka krene i ja padam među kofere i vrtim se u krug po traci - kao iz nekih loših filmova. No, na sreći nije se to dogodilo i uspio sam izvuči svoj kofer.

Bilo mi je fakat sram jer je tim letovima došlo i mnogo stranaca u RH i mogu si mislit' kakvu su sliku o Hrvatskoj mogli dobiti, neki možda i prvi put.

Tu bih se osvrnuo i na još jednu zanimljivost koji sam vidio. Naime na jednom od tih letova došao je i saborski zastupnik HSP-a Tonči Tadić. I sad čekao je i on s nama u redu nekoliko minuta i za to vrijeme telefonira čovjek ko velik. Kad on eto za par minuta dođe do njega neki službenik zračne luke i odfura Tončija preko reda i van. Katastrofa! Fakat sam se razočarao. OK čovjek je saborski zastupnik i valjda ima posla. Ali zbog čega je njegov posao važniji od mojeg ili bilo koga drugog tko je bio u tom redu? Ili biti saborski zastupnik ipak znači da si malo iznad ostalih, nas bijednih smrtnika čije mišljenje je jedino važno svake 4 godine kad nas kao slušaju i obećavaju nam nebo i zemlju za taj naš glasić. A između toga mi smo nebitni?! Za vrijeme izbora svi se prave kao ljudi iz naroda, s nama bliski a kad nakog toga preko nas se može gaziti ili gurati preko reda! Fakat razočaranje. Koliko znam, a znam jer sam učio, u Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu koji ostavruje tu vlast preko izabranih zastupnika. Još mi je bolje kako u Americi tokažu da je vlast - of the people, by the people and for the people!! A kod nas bi bilo da je narod - of the government, by the govrenment and for the government!

No, dobro priča ima happy end. Dođem doma i odem odmah na web stranice zračne luke Pleso i napišem im svoj komentar o tome što se dogodilo. I mislim si to je to. Kad ono odmah danas me nazove direktor odjela za kvalitetu zračne luke Pleso i čovjek mi objasni kako je došlo do pogreške i ispriča mi se. Skidam kapu do poda!! Moram priznat da me je to oduševilo što sam vidio takav pristup i Pleso je kod mene dobio dodatne bodove. Nije strašno ako netko pogriješi ali velika je stvar ako netko ima snage to priznati. I fenomenalno mi je to što se glas malenog čovjeka ipak čuo i što je netko na njega odgovorio. I zbog toga, samo toga, dajem i Plesu -5.

Post je objavljen 25.04.2007. u 23:11 sati.