Kompjuter mi je pokvaren.
Povratak na ono što je bilo... Već sam jednom pala u provaliju, mračnu i duboku, dotakla dno i kao utvara prošla kroz njega, natrag na čvrsto tlo... Ali znam da ponovo padam. Jer nemaš snage držati me za ruku da ne nestanem. Jer znam da lažeš i ne shvaćaš da ti iz očiju čitam sve neizgovorene riječi.
Kad bih samo mogla biti bar upola toliko ravnodušna...
...
Začarani krug...?
Nemoj. Jer meni je stalo... Bez obzira što ne bi smjelo. Bez obzira na sve.
Post je objavljen 25.04.2007. u 20:35 sati.