Pregled posta

PRIČA IZ POŽEGE

Thomas Heinz Pandžić: Trnovit put do uspjeha - ALLES

Za 12 godina poslovanja broj zaposlenih porastao je sa 2 na 65 zaposlenika, izgrađen je veliki trgovački centar površine 3000 m2 prodajnog prostora i 1500 m2 skladišnog prostora.

Kada se Thomas Heinz Pandžić 1973 godine vratio iz Njemačke u Hrvatsku nije ni slutio da će danas zajedno sa suprugom Vlastom biti vlasnik ugledne tvrtke Alles u Požegi.
Rodio se u Hedesheimu (Njemačka) od majke Njemice i oca Hrvata koji je 1957 godine otišao u Njemačku trbuhom za kruhom i tamo izučio više zanata (stolar, zidar). U Požegi završava osnovnu i srednju školu. Sticajem okolnosti završio je trgovačku školu iako je tada razmišljao da postane kuhar.
- Znao sam da moji nemaju novaca da me pošalju na fakultet i zato sam želio završiti nešto što ćemi odmah donositi prihode kaže Thomas.

Odluka

- Kao vrlo mlad razmišljao sam o svom vlastitom poslu i prva misao u glavi mi je bila pobjeći u Njemačku i tamo nešto raditi. Ipak nisam otišao. Posla se nisam bojao, prvi puta počinjem raditi sa 12 godina. Odlazim preko školskih praznika u Njemačku kod seljaka brati duhan, što nije bilo lako. Supruga u jesen 2003.g., nakon što je u privatizaciji ostala bez posla u Požeškoj dolini, otvara obrt – kiosk na tržnici.
Tu smo prodavali sve i svašta i odatle naziv ALLES (njemački SVE). Nakon mog odlaska iz bivše tvrtke – 01.06.2004.g. nas dvoje osnivamo tvrtku ALLES d.o.o. Prvi zaposlenici bili smo nas dvoje, zatim vozač i knjigovođa. Još smo neko vrijeme smo radili sa kioskom na tržnici, zatim ga prodajemo i radimo isključivo veleprodaju elektroinstalacijskog materijala. Sve ovo danas što imamo je nastalo iz te veleprodaje.

Trnovit put

Thomas priča: - Put poduzetništva bio je težak i trnovit. U sve ovo danas što imamo ugrađeno je mnogo vlastitog rada, ništa nisam dobio na poklon. Krenuli smo 1994 g. kao d.o.o. iz 20 m2 uredskog prostora i 2 zaposlenih.
Sve je tražilo odricanja, ali Thomas i Vlasta su nastavili.
Supruga Vlasta nastavlja: U početku smo sve radili zajedno, bili smo i prodavači, i vozači, i komercijala, kasnije se to profiliralo pa danas Thomas vodi tvrtku, a ja radim u financijama i više sam se posvetila našim sinovima, Imamo tri sina, Mihaela koji ima 19.godina i radi kod nas, Leo ima 16 godina, a Teo ima 9 godina.
- Nije nam bilo lako bez početnog kapitala, nekada se čovjek i umori, ali onda opet nađe snage i ide dalje. Sjećam se prve veće isporuke od 5 km kabela, to je bilo nešto do neba, bili smo zadovoljni i s tim, a danas kablove isporučujemo na šlepere. Teško je pomiriti obiteljski život i posao, no mi smo to ipak uspjeli – nastavlja Vlasta

Razvoj

- Tri su prekretnice bile značajne: prva kada smo 2 godine nakon otvaranja tvrtke prešli iz čiste maloprodaje u veleprodaju, druga 1998.g. kada smo prešli u prostor od 200 m2. Ovdje smo imali i malu krizu jer smo opet ostali bez ičega jer smo sve uložili u posao. Treća prekretnica je bila izgradnja trgovačkog centra koji je iz početnih 1500 m2 tlocrtne površine narastao do 3000 m2. Za taj centar smo se pripremali duže vrijeme. Prije otvaranja imali smo zalihe robe od 7 milijuna kuna, a nakon otvaranja morali smo povećati zalihe na 14 milijuna kuna, znači duplo. To je bilo veliko opterećenje koje smo ipak prebrodili i danas se ne bojim ničega.


IZDVAJAM

Dvije sreće

U posao smo krenuli od ušteđevine i kupili računalo i faks, ostalo nam je 10 tadašnjih njemačkih maraka koje i danas čuvamo u okviru na zidu tvrtke. Nije nas bilo strah krenuti jer nismo mogli ništa izgubiti kad ništa nismo ni imali.
U životu sam imao dvije sreće:
- jedna što nisam ziceraš,
- druga što ima suprugu koja je veliki analitičar i koja povlači ručnu kočnicu na vrijeme.
Vlasta dodaje: Thomas je kao šef prema svima tolerantan i zahtjevan u pogledu rokova, nešto manje prema meni ali i to je normalno. Ja sam malo opreznija, nas dvoje ne razmišljamo uvijek jednako no uvijek nađemo neko rješenje.

Dobro se uvijek vraća dobrim

Zaposlenici kod nas ne rade pod pritiskom i ne dolaze na posao sa grčom – kaže Vlasta. Uvijek imamo vremena saslušati ih, pomoći im...organiziramo druženja sa zaposlenicima, za kupce, za obljetnicu tvrtke, pomažemo humanitarno koliko možemo.
Thomas dodaje: Najvažniji su djelatnici jer bez njih ne bi bilo ništa od ovog našeg uspjeha. Tvrtka ne može napredovati bez ljudi. Treba imati vjeru u sebe, u Boga, jer jedno bez drugoga ne ide. Ja sam stretan ako su drugi sretni. Zadovoljstvo uvijek treba podijeliti s drugima.

Savjeti

Vlasta i Thomas imaju nekoliko savjeta:
- budite uvijek optimista u poslu,
- morate znati što želite u poslu, imati svoj cilj,
- morate uvijek imati u glavi da imovina tvrtke nije vaša već da tu samo radite. Mnogi su propali jer tako nisu razmišljali. Prvo namirite sve oko sebe (porezi, doprinosi, plaće..) i ako nešto ostane to je dobro. Dok imate zadovoljnog radnika biti ćete i vi.
- jedan stari iskusni čovjek je rekao: Kada ti je najteže moraš biti jači od sebe.

Alles i Sv.Rok

Jedan naš poslovni partner iz Slavonskog Broda prvi je puta trebao doći u Požegu, u našu tvrtku.
Alles je smješten u gradu pored kapelice Sv. Roka u ulici Sv. Roka. Nije znao kako će doći do Allesa. Na putu iz Slavonskog Broda prema Požegi otišao je drugim putem i zato je nazvao je našeg radnog kolegu i pitao kako ga će doći do Allesa.
- Kad siđete u grad, do trga, pitajte gdje je kapela Sv. Roka, tu smo mi -objasnio mu je.
Čovjek je došao do trga i pitao jednog prolaznika: Recite mi molim vas gdje je kapela Sv. Roka?
Ovaj mu odgovori: To vam je pored Allesa!




Post je objavljen 21.04.2007. u 18:15 sati.